Aleksandar Vučić posljednjih je tjedana sve češće slao poruke koje su u beogradskim medijima protumačene kao odustajanje od europskog puta Srbije i mogući signal za oštriji nastup prema Kosovu. U srpskoj se javnosti pritom ponavlja gotovo hladnoratovski narativ – zemlja je navodno razapeta između „Istoka i Zapada“ – premda njezin zemljopis govori suprotno.
Široka potpora nesvrstanosti
Ideja da Srbija ostane „nesvrstana“ uživa potporu i pristaša Vučićeva režima i dijela oporbe. Veći broj građana još uvijek osjeća odbojnost prema Europskoj uniji zbog bombardiranja 1999. i gubitka Kosova, pa dio javnosti otvoreno zagovara prorusku orijentaciju.
Analitičari: geografske činjenice ne mogu se politički zaobići
Komentatori iz Beograda podsjećaju da je Srbija do vrha okružena članicama EU-a i NATO-a. Granica između „Istoka“ i „Zapada“ odavno je pomaknuta daleko na istok, pa je ideja potpunog okretanja Moskvi više simbolična nego realna. Iz istog razloga, upozoravaju, tvrdolinijaška retorika prema Kosovu teško može promijeniti postojeće međunarodne odnose bez ozbiljnog rizika od izolacije.
Strah od eskalacije
Retorika o „odmetanju od Bruxellesa“ u dijelu javnosti raspiruje bojazan od novog oružanog sukoba. No za sada nema konkretnih pokazatelja da Beograd doista priprema vojnu akciju. Umjesto toga, analitičari vide kombinaciju unutarnjopolitičkog marketinga i pritiska na Zapad uoči pregovora o statusu Kosova.
Zaključno
Geopolitička kombinatorika kojom se Vučić služi i dalje nailazi na plodno tlo u društvu koje se teško miri s euroatlantskim okruženjem, no faktička ograničenja i izostanak stvarnih saveznika na terenu ostavljaju pitanje: može li Srbija doista skrenuti s europskog puta bez golemih posljedica – i je li Beograd spreman platiti tu cijenu?
