Zvuk pjesme, miris krijesnica i šarenilo vrličke nošnje ponovno su ispunili ulice Vrlike i obližnjeg Velića, gdje je običaj dote—prenošenja miraza iz kuće mladenke u dom mladoženje—dobio spektakularnu suvremenu epizodu.
Mladoženja Mario Ante, član KUD-a „Milan Begović” i plesač nijemog vrličkog kola, dočekao je u rodnom gradu povorku koja je dopratila dotu njegove zaručnice Božene iz Velića. Prema pravilima starog običaja, niti mladenci niti njihovi roditelji ne sudjeluju u ovoj etapi svadbe. Umjesto njih, iz Vrlike put Velića krenuli su kum, braća, ujac Ante, One, Brajo te prijatelji i stari svatovi—ali bez oca.
Kod mlade se „kupuje” dota, a potom u Vrliku pristižu dvije strine, kuma i prijateljice. One unose miraz, uređuju bračnu sobu, namještaju krevet i, po završetku, zaključavaju vrata, simbolično čuvajući novi dom.
Dolazak kolone u Vrliku pretvorio se u pravu feštu: gorjele su bengalke, a uz zvuke pjesme i plesa sudionici su nosili dijelove tradicijske nošnje—košulje i kape s karakterističnim vrličkim vezom. Na društvenim mrežama pojavile su se brojne pohvale zbog očuvanja naslijeđa, a zajednicu je dodatno zabavila potraga za jednom izgubljenom kapom, koja je ubrzo pokrenula šaljive objave i lokalnu mobilizaciju.
Dok se u kući mladoženje slavilo, mlada je u Veliću čekala subotu, dan kada će par napokon stati pred oltar. Time su Mario Ante i Božena pokazali da u Sinjskoj krajini tradicija nije tek uspomena, nego živa, radosna praksa koja okuplja čitavo selo.
„Živili običaji”, poručili su sudionici, uvjereni da će se zvuk vrličkog kola i sjaj bengalki još dugo prenositi s koljena na koljeno.