Vinogradari Slavonije, Baranje i Srijema napokon dišu lakše: nakon dvije klimatski teške sezone, 2024. nudi gotovo idealne uvjete za vinovu lozu.
„Vjerujem kako će berba kvantitetom biti nešto veća nego prošle godine, a kvalitetom na istoj razini, možda čak i bolja”, kaže Ivan Gerštmajer Zelember, predsjednik Udruge vinogradara Baranje Zmajevac. U njegovu kraju plamenjača i pepelnica ove su godine izostale, pa je broj zaštitnih prskanja pao na devet, dok je u kišnim sezonama znao dosezati 13. Prvi klasteri chardonnaya već su završili u kašeti, a za graševinu, okosnicu regije, pravo vrijeme stiže krajem kolovoza i početkom rujna.
Iločke je vinograde zahvatila gotovo ista meteorološka priča. „S obzirom na to da je klimatska godina bila normalna, očekujemo normalnu i, uvjetno rečeno, dobru berbu”, potvrđuje Mladen Papak iz „Vina Papak”. Kišno proljeće osiguralo je vlagu, topli lipanj potaknuo rast, dok je kratki kolovoški toplinski val ubrzao sazrijevanje. Rezultat je zdravo grožđe koje ovih dana ulazi u preše.
Problemi počinju čim se spomene radna snaga. U baranjskim i srijemskim redovima trsja sve je više sijedih berača, a sve manje mladih. Dnevnica od 7 eura po satu, s davanjima nešto iznad 8 eura, teško parira gradilištima ili sezoni na moru. „Na berbama su gotovo uvijek isti ljudi, koji su sve stariji”, priznaje Gerštmajer.
U Iloku je odgovor – mehanizacija. Procjenjuje se da na tamošnjim padinama već radi 15 do 20 strojeva za berbu. „Strojna berba ne ostavlja bilo kakve negativne posljedice na kvalitetu mošta te potom i vina”, uvjerava Papak i dodaje da se i manji vinari prilagođavaju, iako im betonski stupovi, usađeni prije nekoliko desetljeća, otežavaju prelazak na nove tehnologije.
Tržišni pritisci dolaze s druge strane granice. Vinari se žale da police pune jeftini uvozni litri, no ističu kako potrošači sve češće traže domaću etiketu. Cijena rinfuze stoga ostaje „zakucana” na 5 eura za litru – viša bi, uvjeravaju, odbila kupce, a niži bi dohodak dodatno udario na rastuće troškove.
„Preplavljeni smo uvozom vina sa svih strana, ali imamo velik broj potrošača koji žele piti isključivo hrvatska vina”, upozorava Papak i poručuje da bi država trebala potaknuti širenje vinograda kako domaća ponuda ne bi zaostala za potražnjom. Njegova vinarija već je naručila nove spremnike i planira podići proizvodnju za 30 % kako bi izbjegla „prazan hod” između stare i nove berbe.
Zaključno, dok loza ove godine obećava i kvantitetu i kvalitetu, hoće li se čaša do vrha napuniti ovisi o ljudskim rukama – ili pak sve glasnijem zvuku stroja koji preuzima redove trsa.