Duboko u utrobi planine pokraj Bodøa, između mora i snijegom okrunjenih vrhova sjeverno od polarnog kruga, britanski i sjeveroeuropski vojni planeri simulirali su crni scenarij: godinu dana nakon zamišljenog prekida vatre u Ukrajini, u susjednoj se državi širi prorusički nemir, a saveznici moraju odlučiti hoće li i kako reagirati.
Vježba se odvila u sklopu Zajedničkih ekspedicijskih snaga (Joint Expeditionary Force – JEF), desetdržavne formacije koju je Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenulo još 2014. s ciljem brzog odgovora na prijetnje na sjevernom krilu NATO-a. Za razliku od Sjevernoatlantskog saveza, gdje je potrebno jedinstvo svih 32 članica, JEF je zamišljen kao brži mehanizam za situacije „sive zone” – dronove, sabotaže podmorskih kabela ili upade vojnih zrakoplova – koji ne dostižu formalni prag rata.
„To su zemlje kojima je ruska agresija svakodnevica. Žive tik do prisutnosti ruske vojske”, poručio je britanski ministar obrane John Healey. „Mi smo nacije koje najbolje mogu procijeniti rizike, odgovoriti na prijetnje i natjerati NATO da ovo shvati ozbiljno.”
Prijetnje na „visokom sjeveru” u posljednjih su godinu dana pojačane: neobjašnjeno oštećenje baltičkog podmorskog kabela, česti preleti dronova te ruski ratni brodovi koji se primiču britanskim vodama. Istodobno, otapanje arktičkog leda otvara nove plovne puteve i natjecanje za rude i energente, pa se uz Rusiju i Zapad sve aktivnije pojavljuje i Kina.
Norveški general Gjert Lage Dyndal podsjetio je da je Arktik već desetljećima poprište američko-ruskog nuklearnog odmjeravanja, ali da su hibridne prijetnje – „ono što se razvija diljem Europe posljednjih godina” – zahtijevale koordiniran odgovor. Kao ilustraciju naveo je sabotažu plinovoda Sjeverni tok 2022. i pojačani nadzor arktičkih brodskih ruta.
Unatoč ambicioznom cilju, pojedini analitičari upozoravaju da JEF nije u punoj formi. Morske i zračne snage posvećene Arktiku „ograničene su, a rastuća strateška važnost regije traži teške, ali jasne odluke o raspodjeli resursa”, istaknuo je stručnjak za polarne odnose Anthony Heron. Drugi, poput Eda Arnolda, smatraju da JEF „mora vratiti samopouzdanje” i dobiti dugoročnu strategiju usporedivu s onom koju europske države ulažu u neformalnu „koaliciju voljnih” za potporu Ukrajini.
Jedan britanski zastupnik iz redova vladajuće Laburističke stranke, koji je zbog osjetljivosti teme želio ostati anoniman, poručio je kako je „ključni upitnik” ovlasti JEF-a: „Sposobni jesmo, ali mislim da trenutačno nismo dovoljno ovlašteni za djelovanje.”
Logistika ostaje poseban izazov. Rusija raspolaže s pedeset ledolomaca, od čega 13 može ploviti Arktikom, a sedam je na nuklearni pogon. Kina ih ima pet, dok Švedska, Finska, Sjedinjene Države i Kanada posjeduju manjim flotama. „Rusija živi u Arktiku”, upozorio je general Dyndal. „Vidimo da i Kina pojačava aktivnosti. Moramo pojačati nazočnost – europsku i američku – i naučiti živjeti u ledom prekrivenom moru.”
London zasad ne planira gradnju vlastitog ledolomca, no britanski dužnosnici ističu da Ujedinjeno Kraljevstvo doprinosi pomorskim i zračnim stručnjacima te opremom za ekstremne uvjete. „Razinu priznanja i spremnosti da nas saveznici slijede vidjeli smo ovdje u Bodøu”, zaključio je Healey i najavio nove stolne vježbe za 2026.
Europa očito pokušava preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost – no put do učinkovitog odgovora na sve složeniju igru na Arktiku još je dug.