Valencijski poljoprivrednici upozoravaju da se u španjolskim trgovinama sve češće prodaje uvezena riža pod privlačnim oznakama „Valencia” ili „pakirano u Španjolskoj”, iako zrno dolazi iz Azije ili Južne Amerike. Za jelo koje ovisi o pravoj teksturi, poput paelle, pogrešna sorta može značiti kulinarsku katastrofu – a proizvođači tvrde da potrošači nemaju kako prepoznati razliku.
„Kada je skuhaš, vidiš da se različito ponaša”, kaže Miguel Minguet, uzgajivač iz Valencije i predsjednik radne skupine za rižu pri Copa-Cogeci. On upozorava da se u istu vrećicu miješaju španjolska i azijska zrna, pa ni iskusno oko ne prepoznaje razliku dok ne završi u tanjuru.
Krivca vide u trgovinskim pravilima Europske unije. Program Opći sustav povlastica (GSP) omogućuje zemljama poput Mjanmara i Kambodže izvoz riže u EU bez carina. Iako je 2019. privremeno ukinuta povlastica za uvoz dugozrnate riže, ukupni uvoz iz te dvije zemlje ove je godine porastao za 13 % u odnosu na isto razdoblje 2024., navodi think-tank Farm Europe.
U Europskom parlamentu postoji široka podrška za automatsku „sigurnosnu kočnicu” koja bi obustavila uvoz kad šteti proizvođačima iz EU-a, no dogovor s državama članicama još nije postignut. Španjolski pučanin Gabriel Mato poručuje: „We want an open trade policy – but also a fair one.” Zeleni zastupnik Vicent Marzà, također Valencijanac, zahtijeva strožu sljedivost i provjere pesticida: „This is unfair competition, and it’s killing our countryside.”
Uzgajivači strahuju i od budućih sporazuma s Mercosurom. „That’s the dilemma with Mercosur – it might benefit some exports, but for rice, it could be disastrous”, kaže Nando Durá, poljoprivrednik koji je na društvenim mrežama prokazao varljive etikete.
Najveći je problem što EU propisi traže navođenje zemlje pakiranja, a ne uzgoja. Tako se vrećica s azijskim zrnom legalno može hvaliti crtežom fallere ili natpisom „Valencia”. Trojica španjolskih zastupnica iz kluba socijalista zatražila su od Komisije objašnjenje zašto je podrijetlo riže i dalje dobrovoljna informacija, dok je obvezno za med, maslinovo ulje ili jaja.
„Our product is better for the environment – and for the consumer”, tvrdi Minguet. „But if we can’t help people distinguish between what’s ours and what isn’t, how are we supposed to add value?”
Dok Bruxelles ne pooštri pravila, svi kojima paella ne uspijeva možda nisu loši kuhari – samo su otvorili pogrešnu vrećicu riže.