Desno-populistička stranka Sanseito ostvarila je najveći iskorak otkako je osnovana: na nedjeljnim izborima za gornji dom osvojila je 14 mjesta, naspram jednog u prošlom sazivu 248-članog Zastupničkog doma savjetnika. Ključ njezina uspjeha bio je trumpovski slogan „Japanese First”, usmjeren na zabrinutost zbog rekordnog broja stranaca u zemlji i sve bujnijeg turističkog vala nakon pandemije.
Prema službenim podacima, u Japanu trenutno živi 3,8 milijuna ljudi rođenih u inozemstvu – oko 3 % stanovništva – dok je samo u prva tri mjeseca ove godine zabilježeno više od 20 milijuna dolazaka turista. Rastuće cijene nekretnina u Tokiju, potaknute kupnjom imućnih stranaca, dodatno pojačavaju osjećaj ekonomske nesigurnosti.
Profesor socijalne psihologije Masafumi Usui s Niigata Seiryo sveučilišta objašnjava da se Japan suočava s „krizom samopouzdanja”. „Kad ljudi osjete da im je egzistencija ugrožena, nastoje zaštititi vlastitu kulturu. To rađa patriotizam, ali i ksenofobiju”, kaže Usui, ističući kako je tijekom gospodarskog procvata 1980-ih antistranačkog raspoloženja bilo znatno manje.
Usprkos retorici, Sanseito ostaje manjinska politička snaga, a japansko gospodarstvo i dalje ovisi o stranim radnicima. Sama stranka nudi automatizaciju i umjetnu inteligenciju kao odgovor na kronični manjak radne snage, no stručnjaci podsjećaju da su radnici iz inozemstva nužni barem kratkoročno.
Na terenu je slika složenija. Monter klima-uređaja Akio Ono surađuje s desetak vijetnamskih kolega i „dobro se slaže” s njima, ali priznaje da prilikom posjeta kupcima i dalje moraju ići s japanskim radnikom zbog predrasuda i jezičnih barijera. Medijski izvještaji o „vijetnamskim i kineskim krađama” stvaraju, tvrdi, dodatni pritisak, iako policijska statistika pokazuje da stranci proporcionalno počine manje kaznenih djela od domaćeg stanovništva.
Poduzetnik Toyonori Sugita, vlasnik metaloprerađivačke tvrtke južno od Tokija, sumnja u realnost slogana „Japanese First”. „Hoće li sad natjerati kineske vlasnike da vrate zemlju koju su kupili?”, ironično pita, naglašavajući da birače zapravo najviše muče stagnirajuća ekonomija i porez na promet, čije je sniženje Sanseito obećavala.
Turistički procvat dodatno je podijelio javnost: dok luksuzna potrošnja stranaca oživljava lokalno gospodarstvo, ona je i bolan podsjetnik da su japanske plaće danas niže nego u mnogim susjednim državama. „Japan je postao jeftina zemlja”, rezimira Usui. „Da bi očuvali samopoštovanje, ljudi se hvataju za ideju da je japanska kultura najbolja.”
Ovakva mješavina ekonomske tjeskobe i identitetske nesigurnosti stvorila je plodno tlo za Sanseito. Iako zasad relativno mala, stranka je već promijenila ton javne rasprave i natjerala veće političke aktere da se izjasne o budućnosti imigracije u zemlji koja stari, ali i dalje treba radnike.