Drama oko razvoja europskog lovca budućnosti – programa Future Combat Air System (FCAS) – ogolila je koliko se njemački odnos prema domaćoj obrambenoj industriji promijenio u samo nekoliko godina.
Sukob dvaju glavnih partnera, francuskoga Dassault Aviationa i njemačkoga Airbus Defence and Spacea, gotovo je blokirao trojni španjolsko-francusko-njemački projekt pokrenut 2017. godine. Neslaganja o podjeli tehnologije i intelektualnog vlasništva dovela su do javnog prepucavanja dviju kompanija, a u raspravu su se uključili i političari u Parizu i Berlinu.
„Postoji bliska veza između Airbus Defence and Spacea, njemačkoga ratnog zrakoplovstva i Ministarstva obrane, a time i same vlade”, ističe dugogodišnji zrakoplovni stručnjak Bertrand de Cordoue.
Nekada se njemačka javnost prema proizvođačima oružja odnosila s podozrenjem, ali ruska invazija na Ukrajinu preokrenula je raspoloženje: obrana je ponovno postala prioritet pa vodeće tvrtke intenziviraju lobiranje na svim razinama. Prema riječima bivšeg nabavnoga šefa u Rheinmetallu Bernharda Pöltla, gotovo svi veliki obrambeni koncerni imaju odjele za političke poslove koje često vode bivši zastupnici zaduženi za održavanje veza s vlastima.
Zajednički cilj FCAS-a jest do 2040. zamijeniti današnje Eurofightere u Njemačkoj i Španjolskoj te Rafale u Francuskoj novim višenamjenskim zrakoplovom, umreženim s rojem bespilotnih letjelica i potpomognutim umjetnom inteligencijom. No, deset godina od lansiranja program je na rubu kolapsa.
U Njemačkoj jačaju glasovi koji traže jasnu nacionalnu strategiju i izgradnju vlastitih sposobnosti umjesto oslanjanja na francuske partnere. Stručnjaci naglašavaju da Berlin i Pariz na obranu gledaju različito: dok je za Francusku to pitanje suvereniteta i kulture s čvrstim državnim nadzorom, Njemačka sektor tretira ponajprije kao posao.
Sadašnja pat-pozicija u FCAS-u, tvrde analitičari, postala je ogledni primjer koliko je teško uskladiti interese europskih saveznika čak i kada dijele iste sigurnosne prijetnje. Hoće li projekt preživjeti ovisit će o sposobnosti dviju najvećih kontinentalnih ekonomija da usuglase tehnološka i politička stajališta – a upravo je to, pokazuje se, najteži dio misije.