Njemačka prijestolnica suočava se s prizorima koji bi prije nekoliko godina djelovali nezamislivo. Berlinski mediji izvijestili su o dvjesto metara dugom redu ljudi koji su, strpljivo čekajući, željeli samo – pogledati stan za najam.
Prema istom izvješću, situacija na tržištu toliko je napeta da je odabrani najmoprimac, nakon što je vlasnik konačno odlučio komu će iznajmiti stan, zaplakao od sreće „kao da je dobio na lotu”. Emocija nije pretjerana kad se zna da se mjesečni najam stana za četveročlanu obitelj u Berlinu danas kreće između 2 500 i 3 200 eura.
Ključni razlog dramatičnog manjka leži u sporim procedurama. Za pripremu građevinskih projekata i izdavanje dozvola u Berlinu se, navodi se, potroši i do četiri godine. Rezultat su nedostatak novih stanova i neprestani skok cijena, a posljedice prijete preliti se i na druge dijelove Europske unije, budući da se problemi najvećega njemačkoga grada često odražavaju na cijeli kontinent.
Birokracija, rastući troškovi materijala i golema potražnja tako su Berlin pretvorili u mjesto gdje se i najam prosječnoga stana doživljava kao dobitak. Dok se lokomotiva njemačkoga gospodarstva bori s „dahom” u stambenom sektoru, ostatak Europe pomno promatra – jer kad Berlin kihne, čitava EU lako prehladi.