Siječanj opet vraća rukomet u središte hrvatskih dnevnih razgovora. Dovoljno je, kažu navijači, otvoriti WhatsApp ili Facebook pa da krenu komentari:
„Pa kako ovo nije zabija?”, „Pogledaj koliki je gol i oni ne mogu pogodit!”, „A moj treneru…”.
Nakon blagdanskih troškova i novogodišnjih odluka, mnogi traže lijek u sportu, a rukomet je tradicionalno najjača tableta.
Reprezentacija, koja je lani dotaknula srebro na Svjetskom prvenstvu, sada ulazi u Europsko prvenstvo bez Domagoja Duvnjaka. Legendarni kapetan otišao je u reprezentativnu mirovinu uz poruku navijača: „Odmori, kapetane, zaslužio si!”
Na klupi ostaje islandski izbornik Gudmundur Gudmundsson Sigurdsson. Donedavni „prevarant s Islanda“, kako su ga pojedinci prozivali, pretvorio se u nacionalnog junaka, ali i sam zna koliko je kratak put od euforije do kritike.
Raspored skupine izgleda obećavajuće: prvo Gruzija, potom Nizozemska – protivnici za koje bi, tvrde navijači, „svatko dao ruku u vatru” da će pasti. No treća utakmica donosi sudar sa Švedskom, pravim testom za momčad u kojoj „njih 12 leti po parketu dok dva vratara čekaju loptu“.
Kako i svake godine, u Hrvatskoj se već probudilo nekoliko milijuna kućnih izbornika. U zemlji sunca, mora i sportskih savjeta stižu neizbježna pitanja: hoće li obrana bez Dominikovića izdržati? Tko će preuzeti odgovornost kada napad zastane? I može li ova generacija otići korak dalje od „samo srebra“?
Odgovori stižu uskoro. Najprije dvije utakmice za samopouzdanje, a onda obračun sa Šveđanima – trenutak u kojem će se odlučiti hoće li se ovogodišnja rukometna priča pretvoriti u nastavak legende ili u još jedno siječanjsko razočaranje. Jedno je sigurno: pljuvačke i strasti neće nedostajati, jer u Hrvatskoj je rukomet više od igre – to je sezonski nacionalni ritual.