Europska unija godinama je nastupala kao klimatski prvak, no na današnjem samitu UN-a u New Yorku njezin će predsjednik Komisije Ursula von der Leyen doći tek s „izjavom o namjeri” umjesto obvezujućih brojki.
Najavljena je samo moguća „zona slijetanja” – smanjenje emisija za 66,3 do 72,5 posto u odnosu na 1990. do 2035. godine, uz obećanje da će se tvrdi cilj donijeti prije konferencije COP30 iduće jeseni. Time je izbjegnuta zabrana govora na skupu, ali je, prema riječima direktorice think-tanka Strategic Perspectives Linde Kalcher, riječ tek o „teško izborenoj utješnoj nagradi”.
Glavni prijedlog Komisije – rez od 90 posto do 2040. – propao je ranije ovog mjeseca zbog sukoba država članica. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zakulisno je lobirao za odgodu, a otpor stiže i iz Poljske i Češke, gdje se far-desnica suprotstavlja zelenim politikama. „EU jest i ostat će globalni klimatski lider, ali vrijeme je teško, rat je na našem kontinentu”, priznao je danski ministar klime Lars Aagaard.
Razočarenje među otočnim državama
Pregovarači malih otočnih država, čije postojanje ugrožava porast razine mora, očekivali su da Bruxelles preuzme vodstvo nakon povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma. „Vrijeme je da pokažete stvarno vodstvo”, upozorila je palauanska veleposlanica Ilana Seid.
Anonimni visoki dužnosnik UN-a prošlog je tjedna priznao: „Sada nije trenutak da Europska unija odustane od te uloge.”
Kina korak ispred
Dok se Europa spori, Peking priprema objavu novog cilja za pad emisija u idućem desetljeću. Analitičari procjenjuju da bi kineske emisije mogle dosegnuti vrhunac već ove godine, čak pet godina prije službenog roka 2030. „Mnogi u Kini danas EU gledaju kao srednju silu”, kaže Li Shuo iz Asia Society Policy Institutea, upozoravajući da zbog unutarnjih podjela Bruxelles više nema kredibilitet pritiskati najvećeg svjetskog onečišćivača.
Kina, ujedno vodeći proizvođač čiste energije, od 2022. je u projekte zelenih tehnologija u inozemstvu uložila najmanje 210 milijardi dolara – iznos veći od Marshallova plana. Zbog toga se tradicionalni europski saveznici, poput otočnih zemalja Pacifika, sve češće okreću Pekingu u potrazi za klimatskim partnerom.
Podjele koče ambiciju
Skupoća energije, posustajanje industrije, preusmjeravanje novca na obranu te uspon populističke desnice ruše potporu ambicioznim ciljevima. Poljski zamjenik ministra klime Krzysztof Bolesta tvrdi da nema razloga za sram zbog trenutnog ishoda, no kritičari upozoravaju da je EU prvi put došla na veliki klimatski skup bez konkretne obveze.
Ako Peking ne objavi očekivano veliko smanjenje emisija, „Europska unija neće imati poziciju da to uvjerljivo komentira”, zaključuje Li Shuo. Bruxellesu tako izmiče globalni utjecaj koji je desetljećima gradio na zelenoj diplomaciji.
