Iako su nekad bili ključni za preživljavanje naših predaka, umnjaci – treći kutnjaci koji obično niču između 17. i 25. godine – danas češće stvaraju probleme nego što pomažu.
Zašto su nekad bili važni
Prije nekoliko tisuća godina ljudi su imali šire i snažnije čeljusti, a prehrana se sastojala od tvrdih biljnih vlakana i sirove hrane. Dodatni set kutnjaka bio je potreban za drobljenje i usitnjavanje takvih namirnica. Kako su čeljusti bile veće, umnjaci su izbijali bez komplikacija.
Promjena načina života i prehrane
S razvojem kuhanja, rezanja i drugih obrada hrane, žvakanje je postalo lakše. Čeljust se postupno suzila, a prostora za svih 32 zuba sve je manje. Umnjaci su pritom izgubili svoju svrhu, a njihov rast danas često uzrokuje bol, upale i oštećenja okolnih zuba.
Idealno vrijeme za vađenje
Stručnjaci preporučuju da se umnjaci uklanjaju između 17. i 25. godine. U tom razdoblju korijeni još nisu potpuno formirani, kost je mekša, a oporavak brži. Rano vađenje može spriječiti:
• impakciju (nezubanje ispod sluznice) • infekcije i ponavljajuće upale desni • oštećenje susjednih zuba i ortodontske pomake
Kad vađenje nije nužno
Ako umnjak niče u dobrom položaju, ne pritišće susjedne zube i ne izaziva bol, nema razloga za preventivno vađenje. No simptomi poput trajne boli u stražnjem dijelu usta, oticanja, crvenila ili iscjetka signal su da treba potražiti stomatologa. U rijetkim slučajevima mogu nastati ciste ili tumori pa je redovita kontrola ključna.
Rizici odgađanja zahvata
Nakon 25. godine korijeni se potpuno formiraju, kost postaje gušća, a zahvat teži i rizičniji. Oporavak je dulji, a povećava se i mogućnost komplikacija kao što su oštećenje živca, produljeno krvarenje ili kvarovi susjednih zuba.
Zaključak
Umnjaci su evolucijski ostatak koji većini ljudi više šteti nego koristi. Pravodobni pregled i, po potrebi, vađenje između 17. i 25. godine mogu spriječiti bolne i skupe probleme kasnije u životu.