Europejska borba protiv dezinformacija ušla je u novu fazu: problem više nije samo u lažnim vijestima, nego u dubokoj preobrazbi odnosa između redakcija, tehnologije i publike. Godina 2025. pokazala je da se umjetna inteligencija (UI) u redakcijama uvodi brže nego što se razvijaju pravila, a povjerenje čitatelja postaje ključna „valuta” profesije.
Prema godišnjem pregledu Reutersova Instituta, newsroomi su pod trostrukim pritiskom: tehnološko ubrzanje, financijski rezovi i sve veća očekivanja da novinarstvo stabilizira fragmentirani informacijski prostor. No dok se javno raspravlja o opasnostima UI-a, mnogi novinari privatno već koriste alate za transkripciju, istraživanje ili optimizaciju sadržaja. Ta razlika između skepticizma i stvarne prakse otkriva dublju krizu povjerenja: UI se ukorjenjuje prije nego što su uspostavljene zajedničke norme.
„Kada uporaba UI-a dovede do pogrešnog prikaza u tekstu ili vizualu, povjerenje publike može se srušiti u trenu – bilo zbog tehnološkog kvara ili neodgovorne upotrebe”, upozorava Paula Gürtler, istraživačica pri CEPS-u. Još je oštrija prema radnim uvjetima fotografa: korištenje generativnih vizuala, kaže, „može potkopati borbu za poštenu naknadu i dostojne uvjete rada fotoreportera”.
Mnoge redakcije već su donijele interne smjernice kako bi bile transparentnije, ali Gürtler podsjeća da „postoje brojna siva područja koja se ne mogu riješiti samo pravilnicima” te poziva na kritičku UI pismenost, uključujući razumijevanje političkih pristranosti ugrađenih u sustave.
Najnovije izvješće „Generative AI and News 2025” potvrđuje ambivalentnu publiku: čitatelji cijene efikasnost, ali traže jasnu objavu kada je UI u igri i inzistiraju da konačnu riječ ima čovjek. Povjerenje, dakle, postaje uvjetno – raste samo ondje gdje je uloga algoritma vidljiva i kontrolirana.
Istodobno, digitalizacija je oslabila tradicionalne „vratarske” mehanizme redakcija i pojačala izloženost manipuliranim ili niskokvalitetnim sadržajima. Charlie Beckett, voditelj projekta JournalismAI, tvrdi da se „bomba dezinformacija” više ne može deaktivirati pukim fact-checkingom; cilj bi trebao biti otpornost, a ne iluzija potpunog iskorjenjivanja.
Akademkinja Margaret Simons dodaje da UI mijenja i očekivanja publike – brzina, personalizacija i autoritet sada se podrazumijevaju. Ako je autorska odgovornost nejasna, upozorava, novinarstvo riskira gubitak legitimiteta.
Gledajući prema 2026., nitko ne očekuje nestanak dezinformacija ni usporavanje razvoja UI-a. Ključno je hoće li Europa izgraditi „infrastrukturu povjerenja” – spoj transparentnog upravljanja UI-em, otpornog novinarstva i informirane publike – dovoljno brzo da sustigne tehnologiju. Gürtler podsjeća na demokratski ulog: „Povjerenje u medije etički je presudno jer podupire funkcioniranje demokracije. Kad UI naruši to povjerenje, moramo ga brzo obnoviti.”
Bitka protiv dezinformacija tako se seli s puka otkrivanja neistina na teren obnove povjerenja u same sustave koji bi nas trebali informirati.