Kada je obitelj Bayer 2018. šetala plažom otočića Sylt na sjeveru Njemačke, među školjkama je pronašla bocu s neobičnim pismom. Papir je bio ukrašen crtežima šarenih riba, morskih konjića i malih brodova, no rukopis gotovo nečitak.
„Razabrao sam tek dvije riječi – ‘Engleska’ i ‘grad’”, prisjetio se Malte Bayer, informatičar iz Schwarzwalda. Boca je tada završila kao suvenir u košari. Tek ga je nedavni podsjetnik supruge naveo da ponovno pokuša protumačiti sadržaj, ovaj put uz pomoć naprednih alata umjetne inteligencije.
Rezultat je otkrio dirljivu priču: poruku je 2007. u Temzu ili Sjeverno more bacila djevojčica po imenu Linda iz Readinga. Pismo glasi: „Tko god ovo pronađe, neka mi piše”, uz adresu 5 Roslyn Crescent, Reading.
Iako se na navedenoj adresi danas nalazi tvrtka koja o Lindi ništa ne zna, stručnjaci pretpostavljaju da je autorica tada bila u ranim tinejdžerskim godinama. Potraga za njom zasad je ostala bez rezultata.
Stručnjak za umjetnu inteligenciju Michael Hanisch objašnjava da novi veliki jezični modeli znatno olakšavaju dešifriranje oštećenih ili teško čitljivih dokumenata: „Suvremeni modeli tekst i slike promatraju kao jedinstven podatak, mogu rekonstruirati nedostajuće dijelove i tako ponovno učiniti starine razumljivima.”
Kako napredak tehnologije vraća glas zaboravljenim porukama, ostaje nada da će se i Linda jednoga dana javiti – i napokon saznati da je njezina boca prevalila put od Engleske do njemačke obale te 18 godina čekala da bude pročitana.