Arheolozi koji desetljećima istražuju iberorimski grad Cástulo, nedaleko Linaresa u andaluzijskoj pokrajini Jaén, otkrili su tragove dotad nepoznate židovske zajednice koja je ondje živjela potkraj IV. ili početkom V. stoljeća.
• otkopana su tri ulomka glinenih svjetiljki ukrašenih menorama, crijep s ugraviranom petokrakom menorom te dio poklopca keramičke posude s hebrejskim natpisom za koji se stručnjaci spore glasi li „svjetlo oprosta” ili „Pjesma Davidu” • predmeti su pronađeni u ruševinama građevine koja se od 1980-ih smatrala ranokršćanskom bazilikom • u objektu nema tipičnih kršćanskih obilježja – relikvija, grobova ni ikonografije – što je navelo istraživače na hipotezu da bi se moglo raditi o sinagogi
„Kad smo 2012. i 2013. pronašli crijep s petokrakom menorom, prvi put smo posumnjali da je u Cástulu postojao, doduše vrlo malen, židovski kolektiv”, rekao je arheolog Bautista Ceprián, član projekta „Cástulo Sefarad, Primera Luz” koji vodi andaluzijska regionalna vlada.
Argumenti za sinagogu
- Tlocrt zgrade kvadratniji je nego uobičajene kršćanske bazilike i podsjeća na sinagoge iz tadašnje Palestine, s mogućim položajem središnjeg bime.
- U unutrašnjosti je uočen otvor koji je, prema Cepriánu, mogao služiti za veliku menoru.
- U neposrednoj blizini nalaze se rimske terme – posljednje pogansko mjesto grada – koje su crkveni oci smatrali „đavoljim”, pa bi izolirana lokacija sinagoge odgovarala tadašnjim društvenim napetostima.
- Židovski vjerski propisi zabranjuju ukop unutar 50 lakata (oko 23 metra) od naselja, što bi objasnilo izostanak grobova u zgradi, dok je obližnji baptisterij već dao kršćanske nalaze i ukope.
Ako se pretpostavke potvrde, sinagoga u Cástulu bila bi među najstarijima na Pirenejskom poluotoku; većina sačuvanih španjolskih sinagoga potječe tek iz srednjeg vijeka.
Pitanje dokaza
Istraživači priznaju da zasad ne postoje pisani izvori koji bi izravno potvrdili židovsku nazočnost. „Sigurno će biti kritika – tako znanost funkcionira – ali vjerujemo da smo ponudili dovoljno ozbiljnih podataka da postavimo ovu tezu”, ističe Ceprián.
Otkriće, dodaje, sugerira razdoblje mirnog suživota Židova i kršćana prije nego što će Crkva tijekom idućih stoljeća ojačati svoj utjecaj, a židovsku zajednicu pretvoriti u metu progona koji će kulminirati izgonom 1492. godine.
„Pokazuje nam da je tada postojao dobar suživot različitih vjerskih skupina”, kaže Ceprián. „No kako Crkva stječe moć, jači počinju progoniti slabije – nažalost, to se ponavlja i danas.”