PULA – Gotovo tri desetljeća nakon što je Hrvatska vojska napustila austro-ugarske utvrde, većina pulskog fortifikacijskog prstena i dalje propada. Iako su arhitekti, povjesničari, urbanisti, pa čak i ekonomisti iz cijele Europe u više navrata obilazili lokalne bunkere, bastione i baterije tražeći modele obnove, konkretnih zahvata gotovo da nema.
• Od tajnih izleta do službenih tura
Ljubav Puljana prema „kamenim čudovištima” počela je potkraj 1980-ih i 1990-ih, kada su se skupine znatiželjnika potajno uvlačile u napuštene objekte poput Punta Christo, San Giorgia ili Munide. Danas se, pak, organiziraju službeni obilasci – posljednji put novinare su vlasti odvele na otok Sv. Andrija kako bi pokazale stanje Forta Kaiser Franz, a europski stručnjaci nedavno su na Malom Brijunu raspravljali o budućnosti tamošnje tvrđave.
• Literatura postoji, projekti izostaju
Godine 2002. iz bečkog arhiva stigli su originalni nacrti čitavog sustava, potaknuvši objavu knjiga „Pulska kruna” Attilija Krizmanića i „Festung Pola” Hansa Grestenbergera. Unatoč obilnoj dokumentaciji i pojačanom interesu javnosti, Grad Pula i država zasad nisu osmislili održivu strategiju korištenja najvećeg dijela tog naslijeđa.
• Jedina svijetla točka – Aquarium Pula
Fort Verudela, pretvoren u javni akvarij, ostaje izuzetak koji potvrđuje pravilo. Program Milene Mičić pokazao je da se vojne građevine mogu pretvoriti u atraktivne sadržaje, no slični modeli nisu zaživjeli ni u popularnim Casoni Vecchi ni u Bourguignonu, a ljetne manifestacije na Punta Christu već godinama jenjavaju.
• Neiskorištena „kruna“
Krizmanić je liniju utvrda nazvao „Krunom“, no mnogi Puljani to bogatstvo doživljavaju kao teret. Sve dok lokalna i državna uprava ne prepoznaju ekonomski i kulturni potencijal stotina tisuća četvornih metara praznog kamena, fortovi će ostati nijemi podsjetnik na vremena kada ih je, kako se u gradu cinično pita, „koje su nam budale nasadile“.