Razbijeni prozori, improvizirane izložbe i komadi raketnih sustava – tako danas izgleda Muzej lokalne povijesti u Izjumu, gradu nadomak bojišnice u istočnoj Ukrajini. Dvije rakete koje su ga pogodile u prvim mjesecima ruske invazije 2022. raznijele su krov i izazvale poplave, a zgrada iz 19. stoljeća od tada stoji u krhkom stanju.
Za vrijeme šestomjesečne okupacije ruski vojnik stražario je na ulazu, no kolekcija – uključujući rijetko izdanje evanđelja iz početka 18. stoljeća, jedno od samo tri sačuvanih primjerka – ostala je skrivena. „Mi pokušavamo sačuvati uspomene, fiksirati ih”, kaže ravnateljica Halyna Ivanova. „Pokazati ljudima kako je grad izgledao prije rata, što mu se dogodilo i kako izgleda sada.”
Izložbe bez vitrina • Glavnina zbirke evakuirana je na sigurnije lokacije, pa je muzej pretvoren u „utvaru” – otvoren samo za vojnike i pozvane goste. • U ogoljelim prostorijama visi nova, ratna kolekcija: dijelovi kasetne bombe, ruske vojne uniforme, školski udžbenici koji Moskvu nazivaju „prijestolnicom naše zemlje”, pa čak i drvena improvizirana medalja s ciničnim natpisom „za svo ovo sranje”. • Jedan kutak posvećen je lokalnim junacima, među njima i ubijenom dječjem piscu Volodimiru Vakulenku koji je dnevnik iz okupacije zakopao pod trešnju, te vatrogascu-humanitarcu stradalom od kasetne bombe – „bio je moj susjed, gledala sam ga kako se rađa i umire”, dodaje Ivanova.
Muzej okupacije u nastajanju Ivanova prikuplja sve što su okupatori ostavili: pakete pomoći potpisane tvornicom tenkova Uralvagonzavod, cigarete sovjetskog dizajna, pa čak i komade kamene nadgrobne ploče ruskog pukovnika. „To pokazuje”, ističe, „da su mislili ostati zauvijek.”
Monasi, izbjeglice i vojnici pod istim krovom Stotinjak kilometara južnije, u kompleksu Sviatohirske lavre na obali Siverskog Donec, muzealci se nose s istim problemom – ali izložbeni predmeti su špilje i crkve koje se ne mogu evakuirati. Dok se dio samostana pretvorio u sklonište za raseljene od 2014., osoblje muzeja ostalo je na položaju unatoč gubicima: ravnateljica je poginula prilikom evakuacije, četiri monaha i trojica građevinara stradali su u raketnim napadima.
„Za razliku od drugih muzeja u Donjeckoj oblasti, mi ne možemo preseliti svoje glavne objekte. Zato ostajemo ovdje i radimo s manastirom”, objašnjava novi ravnatelj Ihor Saletski. Muzej sada organizira kreativne radionice za djecu izbjeglice i vodi ture za vojnike: „Važno je pokazati im za što se bore.”
Život pored bojišta Usprkos ruševinama, parkovske fontane u Izjumu opet rade, a maturanti u svečanim haljinama poziraju ispred školskog kostura. „Živimo kao prije, samo što noću moramo trčati u podrum”, kaže Ivanova. Svjesna je rizika nove okupacije: „Uvijek postoji mogućnost da Rusi ponovno dođu. Ako se to dogodi, bit će kao Bahmut – izbrisat će grad.” Zato nastavlja sakupljati svjedočanstva, „kako bismo grad spasili barem u ljudskim sjećanjima”.