Dok Kijev apelira na Washington da mu pošalje krstareće projektile Tomahawk, američki vojni planeri poručuju da zalihe tih preciznih oružja nisu ni približno dovoljne da ispune ukrajinske potrebe. Istodobno se iza zatvorenih vrata sve glasnije raspravlja o mogućem teritorijalnom kompromisu kojim bi rat završio – konceptu koji podsjeća na nekadašnje prijedloge razmjene hrvatskih krajeva tijekom Domovinskog rata.
Prema informacijama do kojih se dolazi, Ukrajini se sugerira da dio zauzetih područja Hersonske i Zaporiške oblasti prepusti Moskvi, a zauzvrat dobije slobodne dijelove Donbasa. Ideju, koju je ruski predsjednik Vladimir Putin iznio još na početku invazije, navodno je oduševljeno prihvatio i bivši američki predsjednik Donald Trump, poznat po svojoj prošlosti trgovca nekretninama.
U hrvatskoj javnosti to budi uspomene na 1992., kada se pod međunarodnim pokroviteljstvom razmatralo da se Hrvatska odrekne dijela Konavala – od rta Oštro do Molunta, pa čak i do Popovića – u zamjenu za izlaz na more kod Neuma. Nije to bila jedina ponuđena „trampa“: ozbiljno se vagalo i bi li predaja dubrovačkog zaleđa ili čak Osijeka za oslobađanje Miljevačkog platoa i Drniša bila cijena mira.
Današnja ukrajinska dilema slična je onoj hrvatskoj prije više od tri desetljeća: prihvatiti parcijalni mir uz teritorijalne ustupke ili nastaviti borbu u nadi da će vojna potpora Zapada izdržati. Problem je, međutim, što čak ni ključni zapadni projektili – Tomahawki – nisu na raspolaganju u traženim količinama. Amerikanci ih trebaju za vlastite pacifičke planove i obranu Tajvana, a Ukrajini za sada nude ograničene količine drugog oružja dugog dometa.
U Kijevu otvoreno odbacuju svaku razmjenu teritorija, podsjećajući kako su međunarodne granice Ukrajine priznate 1991. i još jednom potvrđene Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. Za predsjednika Volodimira Zelenskog prihvaćanje ruskih ucjena značilo bi, kažu njegovi savjetnici, „podrezati krila“ ne samo Ukrajini nego i samom poretku zasnovanom na međunarodnom pravu.
Na Zapadu, pak, raste nervoza zbog dugotrajnog rata, iscrpljujućih sankcija i sve skupljih paketa vojne pomoći. U takvoj atmosferi pojedini diplomati govore da bi „poštena kompenzacija“ mogla otvoriti put pregovorima. Na stolu je, kažu, format prema kojemu bi Moskva zadržala koridor prema Krimu, dok bi Ukrajina dobila povrat dijela Donjecke i Luhanske oblasti koje još drži Rusija.
Hrvatsko iskustvo pokazuje da su slični planovi znali završiti u ladicama, osobito kada se činilo da bi vojne operacije na terenu mogle promijeniti kartu bez bolnih kompromisa. Ukrajina danas računa na vlastitu ofenzivu i dodatne sustave dugog dometa, dok se pregovarači utrkuju s vremenom – i zalihama američkih raketa.
