Rast posjećenosti hrvatskoj obali ne prati jednak rast zarade, upozoravaju poduzetnici iz turizma i ugostiteljstva. Robert Marić, vlasnik više objekata u Crikvenici, kaže da mu dobit iz godine u godinu pada iako se broj gostiju kreće „plus-minus deset posto”.
„Glavni su razlog golemi troškovi – komunalne naknade i radna snaga koja je poskupjela 30 do 40 posto”, navodi Marić. Dodaje da su se plaće domaćih i stranih zaposlenika izjednačile jer radnika jednostavno nema, pa se za svakoga mora ponuditi više novca.
Problem dodatno pojačava usporena administracija. Marić opisuje slučaj kolege koji je sedam ugostiteljskih lokala otvarao s pola ekipe: zahtjeve za radne dozvole predao je krajem travnja, a odobrenja dobio tek sredinom srpnja, neka čak početkom kolovoza. „Bio je prisiljen ljude držati na smještaju, hraniti ih i davati im džeparac, a oni uopće nisu smjeli raditi”, kaže.
Na terenu se osjeća i kvalitativni jaz. Nekvalificirani radnici često ne poznaju jezik ni kulturu destinacije, što se odražava na uslugu. „Dugo smo bili zadovoljni radnicima iz Srbije, BiH i Sjeverne Makedonije, ali oni nakon nekoliko sezona odu kući pokrenuti biznis ili nastave put prema Zapadu”, objašnjava Marić.
S druge strane, omiški hotelijer Petar Ćurlin tvrdi da se bez uvoznih radnika može, ali uz jasan uvjet: cjelogodišnja briga za domaće ljude. „Zadržavali smo ih pristojnim primanjima, iako radimo sezonski, te su danas oni naša najveća snaga. Vodimo obiteljski hotel i zasad ne vidim problem radne snage”, ističe Ćurlin.
Ipak, upozorava na širu sliku: „Nizak natalitet ne može nadoknaditi odlaske radnika na druga tržišta ili u mirovinu. Kad izgubiš kvalitetne nositelje posla, usluga pada, a cijena raste zbog troškova.”
Marić za poteškoće okrivljuje i promjenu mentaliteta: „Nekad su mladi rado dolazili na more i radili deset sati bez problema. Danas ih vidim u dobrim autima i sa skupim mobitelima – nitko ne bi konobario.” Ćurlin dodaje da se radna etika stječe rano: „Rad je odgojna mjera; ako se navika ne razvije u djetinjstvu, teško je kasnije očekivati navalu na posao.”
Obojica se slažu da su rješenja slojevita: brža birokracija, ulaganje u obuku i motiviranje domaćih radnika prije nego što sezona ponovno pokuca na vrata.