AI agenti danas mogu razmjenjivati poruke, ali još uvijek ne razumiju namjeru jedni drugih – problem koji, prema Outshiftu, koči pravu suradnju u složenim višeagentskim sustavima.
„Možemo slati poruke, ali agenti se ne razumiju, nema utemeljenja, pregovora ni zajedničke namjere”, rekao je Vijoy Pandey, glavni direktor Outshifta i potpredsjednik u Ciscu.
Problemi današnjih protokola • MCP, A2A i Outshiftov raniji AGNTCY omogućuju otkrivanje alata i prijenos podataka, no ostaju na razini sintakse. • Svaki agent rješava svoj zadatak izolirano; povratne informacije i nova saznanja ne prelijevaju se na ostale. • Rezultat su preskupe koordinacije i propuštene prilike za zajedničko učenje.
Primjer iz zdravstva to zorno pokazuje: agent za simptome šalje dijagnozu agentu za naručivanje, osigurateljni agent provjerava pokriće, a ljekarnički agent preporuči lijek koji se sukobljava s poviješću bolesti – podatkom koji je ostao „zakopan” kod prvog agenta.
Tri sloja „Interneta kognicije” Kako bi agenti prešli s pukog komuniciranja na stvarno kolaborativno djelovanje, Outshift predlaže novu arhitekturu:
- Cognition State Protocols – semantički sloj iznad samog prometa poruka. Agenti dijele namjeru i cilj prije akcije, a ne retroaktivno.
- Cognition Fabric – „distribuirana radna memorija” koja održava kontekst kroz grafe i definira što se, kada i s kim dijeli.
- Cognition Engines – akceleratori za zajedničko učenje te „guardrails” koji štite od kršenja regulatornih i sigurnosnih pravila.
„Bez zajedničke namjere i konteksta, AI agenti ostaju semantički izolirani. Sposobni su pojedinačno, ali ciljeve tumače različito, koordinacija guta resurse, a spoznaje se ne gomilaju”, navodi se u radnom dokumentu Outshifta.
Tvrtka ovu koncepciju predstavlja kao poziv industriji na usuglašavanje novih standarda, uspoređujući je s ranim danima internetskih protokola. Kod i specifikacije tek se dovršavaju, a prvi demonstracijski sustav očekuje se uskoro.
Profesor računarstva sa Stanforda Noah Goodman podsjetio je kako se inovacije događaju kada „drugi ljudi shvate kome je vrijedno posvetiti pozornost”. Isto, kaže, vrijedi i za agente: njihovo znanje postaje višestruko vrednije kad ga ostali mogu prepoznati i iskoristiti.
Za timove koji već implementiraju višeagentske sustave pitanje je jednostavno: jesu li vaši agenti samo povezani – ili uistinu rade za isti cilj?