Uber je nedavno u sedam gradova pokrenuo novu uslugu pod nazivom Route Share, u kojoj vozila prate unaprijed određene trase, sa stajalištima i voznim redom — baš kao klasični autobus. U najavi se tvrdi da putnicima donosi „više pristupačno, predvidljivo” iskustvo u vrijeme najvećih gužvi.
Ipak, neki komentatori ističu da se radi o već viđenom pokušaju „reinventiranja” autobusa u Silicijskoj dolini. „Everybody will say, ‘Silicon Valley’s reinventing the bus again,’ … ‘But it’s more like they’re reinventing a worse bus.’” Kritičari upozoravaju i na to da vozači u takvim uslugama čine dodatne neproduktivne kilometre („deadheading”), zbog čega, prema jednoj analizi, ovakve vožnje mogu proizvesti 69 % više emisija ugljika od prijevoza koji zamjenjuju.
Uber tvrdi da je cilj Route Sharea smanjiti cijenu vožnje i doprinijeti rješavanju zagušenja prometa te zaštiti okoliša, uz komentar: „The concept of Route Share is not new.” Tu ideju jasno uspoređuju s klasičnim autobusima i priznaju: „Many of our users, they live in generally the same area, they work in generally the same area, and they commute at the same time.” No, postoji bojazan da bi takav sustav, umjesto poticanja kolektivnog prijevoza, mogao preuzeti dio putnika već ionako financijski ugroženih gradskih linija.
Neke sredine, poput određenih gradova u SAD-u, već se bore s kroničnim manjkom novca za održavanje redovitih autobusnih i željezničkih linija, a podrška države dodatno slabi. Istovremeno, u najvećim urbanim središtima nagomilana je gužva: vožnja od oko 3 milje kroz centar može potrajati 30 minuta i stajati 13 $, premda je ista relacija dostupna za 2,90 $ bržom vožnjom podzemnom željeznicom.
Iako Uber tvrdi: „Public transport is a teammate,” praksa pokazuje da se značajan dio vožnji taksija ili dijeljenih automobila često događa na račun pješačenja, biciklizma i javnog prijevoza, umjesto da se zamijeni vožnja osobnim automobilom. U konačnici, uvođenje usluge Route Share možda nije toliko rješenje za zagušenje gradskih prometnica koliko još jedan od pokušaja da se autobus ponovno izmisli. Ili, kako jedan kritičar poručuje: „If anything, it’s reducing transit efficiency by gumming up those same routes with even more vehicles.”