Uspon umjetne inteligencije postao je globalan fenomen: procjene govore da ChatGPT svaki tjedan koristi gotovo 10 % svjetske populacije, a razgovori s različitim chatbotovima već se mjere u milijardama. Analitičari upozoravaju da se AI širi „brže i intenzivnije od osobnih računala i interneta u 20. stoljeću”.
Autori optimističnih scenarija, poput Billa Gatesa i direktora Nvidije Jensena Huanga, tvrde da bi nagla produktivnost mogla skratiti radni tjedan na tri ili četiri dana i otvoriti prostor za kreativnost. Izvršni direktor Zooma Eric Yuan u nedavnom je intervjuu rekao: „Every company will support three days, four [work] days a week. I think this ultimately frees up everyone’s time.”
S druge strane, pesimisti – među njima i profesor računarstva Roman Yampolskiy – strahuju od masovne nezaposlenosti već u sljedećih pet godina te od mogućnosti da superinteligentni sustavi izmaknu ljudskoj kontroli.
Autor komentara Gary Grossman naginje optimističnoj viziji, ali upozorava da nas prije potencijalnog procvata čekaju „godine prijeloma i obnove”. Povijest, piše, pokazuje da velike tehnološke revolucije najprije donose potrese: gubitak radnih mjesta, socijalne napetosti i rast nejednakosti, a tek potom širu dobrobit.
-
Raslojavanje umjesto renesanse? • Korporativni profiti mogli bi rasti dok radnici traže nova, slabije plaćena mjesta. • Obrazovaniji bi uz pomoć AI-a mogli postati još produktivniji, dok ostali „zaostaju sve više”. • Mladi diplomanti već osjećaju pritisak; logistika, maloprodaja i ugostiteljstvo ubrzano se automatiziraju.
-
Gubitak smisla rada Stručnjaci poput Sama Altmana i Demisa Hassabisa predviđaju da će do 2030-ih AI agenti preuzeti velik dio „znanstvenih” poslova. Opasnost nije samo gubitak dohotka, već i osjećaja svrhe, pripadnosti i samopoštovanja. Ako nove uloge ne stignu dovoljno brzo, društvo bi moglo ući u fazu masovne dezorijentacije i bijesa.
-
Mogući drukčiji put MIT-ov ekonomist David Autor smatra da AI, ako se usmjeri na nadogradnju umjesto zamjene radne snage, može obnoviti srednji sloj. U zdravstvu bi strojevi analizirali nalaze, a liječnici provodili više vremena s pacijentima; u obrazovanju bi digitalni tutori pokrivali rutinu, a nastavnici se bavili mentorstvom.
Ključne poluge tog humanijeg scenarija bile bi: • Jačanje socijalnih mreža i programa cjeloživotnog učenja, • pilot-projekti ciljanog temeljnog dohotka i pravedniji porezni sustavi, • međunarodna suradnja oko sigurnosti i regulacije AI-a.
-
Što nas čeka? Najizgledniji je, tvrdi Grossman, „miješani i neujednačeni” razvoj. Dok će neki brzo pronaći nove prilike, drugi bi mogli ostati na marginama čitavo desetljeće. Razdoblje do sredine 2030-ih obilježit će kontrasti: spektakularni medicinski prodori i priče o prosperitetu nasuprot zatvorenim tvornicama i opustjelim gradovima.
Grossman zaključuje da „sigurna luka” – svijet u kojem su institucije prilagođene, a sigurnost i smisao rada ponovno uspostavljeni – nije zajamčena, ali je dostižna. Hoćemo li je dosegnuti, ovisit će o političkim odlukama i društvenoj solidarnosti danas.
