Rani entuzijazam oko umjetne inteligencije (UI) pretvara se u napetu utrku između ubrzanog ulaganja i nejasnih poslovnih koristi.
• Apptio navodi da 68 % tehnoloških čelnika planira povećati proračun za UI, dok 39 % očekuje da će upravo UI postati najveći generator budućeg rasta troškova njihovih odjela.
• Unatoč prosječno 1,9 milijuna američkih dolara koje su organizacije ove godine potrošile na generativnu umjetnu inteligenciju, manje od 30 % direktora smatra povrat ulaganja zadovoljavajućim, pokazuje Gartnerovo istraživanje.
• Gartner također prognozira da će „više od 40 % agentičkih AI projekata biti otkazano do kraja 2027. zbog rastućih troškova, nejasne poslovne vrijednosti ili nedostatnih kontrola rizika”.
Sličnost s ranim danima javnog clouda Kao što je nekontrolirano korištenje oblaka svojedobno dovelo do ‘cloud sprawla’, tako se danas bilježi ‘AI sprawl’: timovi i odjeli samostalno kupuju modele, računalne resurse i podatkovne platforme na operativnoj osnovi. Račun, međutim, stiže centralnim budžetima, dok poveznica između potrošnje i rezultata često izostaje.
Problem je što tradicionalni statični modeli proračuna ne prate dinamična i skalabilna AI opterećenja. Upravo stoga stručnjaci zagovaraju praksu označavanja resursa, telemetrije i detaljnog praćenja kako bi se svaki potrošeni dolar mogao povezati s konkretnim poslovnim učinkom.
Tri discipline za kontrolu troškova Autori istraživanja preporučuju objedinjavanje triju komplementarnih praksi:
- IT financijsko upravljanje (ITFM) – usklađuje IT troškove s poslovnim prioritetima.
- FinOps – donosi financijsku odgovornost i operativnu učinkovitost u upravljanju troškovima oblaka.
- Strateško upravljanje portfeljem (SPM) – pomaže birati i voditi projekte koji donose najveću vrijednost.
Te tri discipline čine okvir nazvan Technology Business Management (TBM) koji, kako ističu analitičari, omogućuje jedinstveni pogled na trošak, korištenje i poslovni rezultat svake AI inicijative.
Prava metrika uspjeha Ključ za uspjeh, zaključuju analitičari, nije brzina implementacije, nego sposobnost da se ulaganja kvantificiraju i usmjere prema projektima s najvećim potencijalom. Bez transparentnosti troškova poduzeća riskiraju pretjerati u trošenju, podbaciti u isporuci i propustiti bolje prilike.
Kada se AI vidi kao strateška imovina, a ne samo kao uzbudljiva novotarija, tvrtke mogu izbjeći „paradoks ubrzanja” – situaciju u kojoj ulaganje raste brže od vrijednosti koju stvara – i pretvoriti tehnologiju u mjerljivi motor poslovnog rasta.