Francuska autorica Cécile Desprairies našla se pred sudom nakon što su članovi njezine šire obitelji podnijeli kaznenu prijavu tvrdeći da ih je njezin najnoviji roman klevetnički ocrnio.
Desprairies, poznata po kombiniranju povijesnih izvora i osobnih sjećanja, u djelu opisuje navodnu nacističku kolaboraciju jednog pretka. Rođaci tvrde da su prepoznatljivi iako imena nisu izrijekom spomenuta, pa tvrdnju vide kao „čin obiteljske osvete”. U prijavi navode da „ogorčenost prožima cijelo djelo” te da autorica fikciju koristi kako bi ih diskreditirala.
Slučaj će, prema francuskom zakonu, ići kroz postupak za kaznenu klevetu. Odvjetnici obitelji tvrde da radnja – iako označena kao autofikcija – čitatelje dovodi do zaključka da je suradnja s okupatorom stvarna, čime se narušava čast živih potomaka. Obrana, pak, ističe pravo na umjetničku slobodu i tvrdi da je roman „literarna konstrukcija” koja ne cilja konkretne osobe.
Velika medijska pozornost oko spora potaknula je raspravu o tankoj liniji između stvarnosti i književnosti. Stručnjaci podsjećaju da je autofikcija u francuskoj književnosti procvala posljednjih desetljeća, ali i da zakoni o zaštiti ugleda ostaju strogi: autor ili izdavač može kazneno odgovarati ako sud zaključi da se prepoznatljive, a neutemeljene tvrdnje o nekoj osobi predstavljaju kao činjenice.
Presuda bi mogla poslužiti kao presedan za buduće autore koji posežu u vlastitu obiteljsku povijest. Ako sud prihvati argumente tužitelja, granice između fikcije i klevete mogle bi se dodatno suziti, što bi imalo domino-efekt na cijelu frankofonu izdavačku scenu.