Sporni petrokemijski kompleks Project One, vrijedan oko 4 milijarde eura, ponovno je pred belgijskim Vijećem za rješavanje sporova oko dozvola. Skupina odvjetnika, financijskih analitičara i lokalnih stanovnika traži poništenje dozvole, tvrdeći da će novo postrojenje u Antwerpenu uzrokovati veći broj smrtnh slučajeva nego što će otvoriti stalnih radnih mjesta.
• Istraživanje podneseno sudu procjenjuje da bi emisije lebdećih čestica iz budućeg pogona mogle prouzročiti 410 preuranjenih smrti tijekom rada postrojenja, dok Ineos navodi stvaranje 300 stalnih radnih mjesta.
• Postrojenje bi etan dobiven hidrauličkim frakturiranjem u SAD-u pretvaralo u etilen, osnovnu sirovinu za proizvodnju plastike. Taj proces, poznat kao „cracking”, značajan je izvor ugljičnog dioksida i sitnih čestica.
• Projekt dolazi u vrijeme kada je svjetska proizvodnja plastike već porasla više od 200 puta od 1950., a do 2060. se očekuje njezino gotovo trostruko povećanje, ponajprije zbog jednokratne ambalaže.
Sporni ugljični otisak
Ekološka organizacija ClientEarth tvrdi da je Ineos u svojoj studiji procijenio samo izravne godišnje emisije – oko 655 000 tona CO2 ekvivalenta, što je usporedivo s ukupnim emisijama Eritreje. Analiza konzultantske kuće Data Desk, priložena sudu, proširuje računicu na cijeli opskrbni lanac (tzv. emisije opsega 3) i dolazi do 3,8 milijuna tona CO2 ekvivalenta godišnje, gotovo pet puta više od Ineosovih brojki.
„Znamo da svijetu ne treba nova infrastruktura za proizvodnju plastike, a ipak se u Europi guraju najveći kapaciteti do sada”, poručila je voditeljica slučaja Tatiana Luján iz ClientEartha, upozorivši i na „nevidljive” emisije duž plinskog lanca opskrbe.
Prvo suđenje u kojem će sud razmotriti emisije opsega 3 za plastičnu industriju smatra se presedanskim: novije sudske odluke širom svijeta pritisnule su investitore da u procjene utjecaja uključe i one emisije koje nastaju izvan tvorničkog pogona, ali ne bi postojale bez samog projekta.
Odgovor kompanije
Ineos je priopćio da još nije službeno zaprimio žalbu te izražava razočaranje „što nevladine organizacije ponovno posežu za sudskim putem umjesto za dijalogom”. Tvrtka tvrdi da se time narušava pravna sigurnost ulaganja u europsku industriju u trenutku „deindustrijalizacijskog pritiska” i naglašava da ostaje predana gradnji „najekološkijeg parnog crackera u Europi, čije će emisije biti manje od polovice emisija najučinkovitijih postojećih pogona”.
Sud će sljedećih mjeseci odlučiti hoće li Ineosovu megainvesticiju proglasiti protivnom javnom interesu ili će projekt dobiti zeleno svjetlo kao navodno najčišći pogon svoje vrste na kontinentu.