Subotnje sunčano jutro na šibenskoj Poljani donijelo je neuobičajen prizor: skupina turista okružila je vodeni sat i mobitelima bilježila svaki mlaz. Dok su fotoaparati zujali, na licima prolaznika iz grada zrcalilo se blago čuđenje – za mnoge Šibenčane riječ je o instalaciji koju rijetko primijete, a kamoli smatraju atrakcijom.
Razlog pojačanoj pažnji leži i u činjenici da su dvije najveće gradske znamenitosti trenutačno skrivene iza skela. Vitićeva zgrada obavijena je konstrukcijama zbog obnove fasade, a obližnje Hrvatsko narodno kazalište prolazi energetsku obnovu i prekriveno je zaštitnim folijama. U nedostatku uobičajenih vizualnih orijentira, vodeni sat postao je najfotogeničniji detalj središnjeg gradskog trga.
Instalacija je, podsjetimo, predstavljena kao „jedinstven, spektakularan projekt” s plesom svjetla i vodenih stupaca različite visine. U praksi su ostali tek nenametljivi mlazevi koji, prema mišljenju mnogih građana, ne opravdavaju velika najavljivana očekivanja.
Ipak, turističko oko ne mari za lokalna razočaranja. Šum vode, bljesak kapljica i tradicionalni šibenski kamen stvorili su scenu dovoljno privlačnu da Poljanom odjekne zvuk okidanja fotoaparata. Za goste grada taj će kadar, zajedno s mirisom mora i uskim kalama, postati trajni suvenir s putovanja – bez obzira na to što ga domaćini jedva primjećuju.
Kako radovi na kazalištu i kultnoj zgradi arhitekta Ivana Vitića još potraju, vodeni će sat vjerojatno ostati privremeni glavni protagonist Poljane. Hoće li nakon skidanja skela ponovno pasti u drugi plan ili će se, potaknut turističkim zanimanjem, napokon doraditi i zasjati punim potencijalom, ostaje otvoreno pitanje – barem dok se u središtu Šibenika ne vrati uobičajena vizura.