Franjo Tuđman i danas ostaje jedna od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih figura hrvatske suvremene povijesti.
Nakon što je u lipnju 1989. stao na čelo novoosnovanog HDZ-a, već je u svibnju 1990. osvojio prve višestranačke izbore. Iduće predsjedničke mandatre potvrđuje 1992. i 1997., čime učvršćuje desetljeće svoje neupitne političke dominacije.
Vladu i stranku vodio je sve do smrti u prosincu 1999. godine – samo tri tjedna prije povijesnog izbornog poraza HDZ-a 3. siječnja 2000., događaja koji je mnogi doživljavaju kao svojevrsni referendum o deset godina njegove vladavine.
Bilanca tog razdoblja, podsjeća tekst, nosi „pokoji plus i brojne minuse, od kojih su neki neoprostivi”. Ipak, autor naglašava da je Tuđman, unatoč svim slabostima, „u odsudnom času znao crnilu reći ‘ne’” – sposobnost koju današnjim nasljednicima osporava.
