Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji američki senator Marco Rubio dobio je ovacije okupljenih europskih dužnosnika nakon govora u kojem je pozvao na zaštitu „bijele, zapadne, kršćanske civilizacije” od, kako je rekao, prijetnji masovnih migracija. Iako je istaknuo da ne širi "ksenofobiju ni mržnju" već brani "temeljni čin suvereniteta", njegove poruke o „kontaminiranju” Europe pridošlicama podsjetile su mnoge na islamofobnu retoriku koja se proširila tijekom američkog „rata protiv terorizma” prije četvrt stoljeća.
Autorica i dugogodišnja kroničarka posljedica 11. rujna upozorava da se iza Rubio-va blažeg tona kriju isti motivi isključivosti kakvima su muslimani i druge manjine već bili stigmatizirani. Strahuje da će, kao i početkom 2000-ih, kombinacija američkog političkog pritiska i europske političke kalkulacije ponovno normalizirati rasizam na kontinentu.
„Kada su empatija i priznavanje prava postali radikalni?”
Dok Rubio govori o „civilizacijskoj anksioznosti”, dio europskih čelnika zauzima suprotan kurs. Španjolski premijer Pedro Sánchez najavio je regularizaciju oko 500 000 neregistriranih migranata i tražitelja azila. Taj je potez naišao na oštre reakcije desnice, ali i na upozorenje povjerenika EU za migracije Magnusa Brunnera da bi mogao „negativno utjecati na ostale članice”. Bruxelles istodobno traži ubrzane procedure vraćanja ljudi bez reguliranog statusa, uključujući mogućnost njihovog premještanja u centre izvan EU-a, što organizacije za ljudska prava uspoređuju s američkim ICE-ovim racijama.
Kritičari upozoravaju da takvi planovi "normaliziraju" nadzorne mjere i potiču narativ o migrantima kao sigurnosnoj prijetnji, osobito uoči europskih izbora. Bliskost bivšeg predsjednika Donalda Trumpa s populističkim strankama diljem Europe dodatno podgrijava zabrinutost da će američka politička klima legitimirati krajnju desnicu i ovdje.
Podsjećanje na povijest
Upozorenje da je nekada i europsko židovstvo bilo opisivano kao „unutarnja prijetnja” služi kao podsjetnik kamo slična retorika može odvesti. Autoričina osobna iskustva iz razdoblja nakon 11. rujna, kada joj je savjetovano da „prekine s prozivanjem islamofobije” želi li napredovati u karijeri, ilustriraju koliko brzo govor mržnje može prijeći iz margine u glavni tok.
Analitičari ističu da je europska politika prema migracijama već opterećena kontradikcijama: dok se u javnosti propagira stroga kontrola granica, mnoge članice potpisuju sporazume o radnoj mobilnosti s državama globalnog juga kako bi popunile tržišta rada. Rubio-v govor, kažu, mogao bi te napetosti dodatno zaoštriti – osobito ako europske vlade, u strahu od gubitka američke potpore u krizama poput rata u Ukrajini, odluče prešutno prihvatiti njegovu logiku.
Za sada, međutim, ostaje otvoreno hoće li poruke iz Münchena samo odjeknuti ili će se pretvoriti u konkretnu politiku. Izbor europskih čelnika, upozoravaju kritičari, nije između "naglog" i "umjerenog" pristupa migracijama, nego između normalizacije isključivosti i obrane pluralističke demokracije.
