Američki predsjednik Donald Trump ponovno je izazvao međunarodnu buru nakon što je za New York Times izjavio da je „jedino ograničenje njegovoj ‘globalnoj ovlasti’ njegov ‘moral’ i ‘um’”, dajući do znanja da međunarodno pravo za njega nema veliku težinu. Najnovija meta tog samopouzdanog pristupa postao je Grenland – najveći otok na svijetu, politički vezan uz Dansku od 1953. godine, na kojem živi tek oko 56 000 stanovnika.
Iza Trumpove nagle fascinacije stoji golemo prirodno bogatstvo koje leži ispod grenlandskog leda, koji prekriva više od 80 % površine otoka. Procjena Američkog geološkog zavoda (USGS) i dansko-grenlandskog GEUS-a iz 2007. otkrila je da samo područje sjeveroistočnog Grenlanda skriva više od 31 milijardu barela ekvivalenta nafte u obliku nafte, plina i kondenzata – volumen usporediv s ukupnim dokazanim rezervama sirove nafte u Sjedinjenim Državama.
Još primamljivije su zalihe rijetkih zemnih elemenata ključnih za modernu tehnologiju i zelenu tranziciju. Znanstvenici navode približno 40 milijuna tona minerala poput niobija, tantala, iterbija, disprozija i neodimija – količinu koja bi mogla pokriti više od četvrtine predviđene buduće globalne potražnje. Ti se elementi upotrebljavaju u svemu, od svemirskih letjelica, lasera i nuklearne medicine do trajnih magneta u električnim vozilima i vjetroturbinama.
U područjima bez ledenog pokrova rudarstvo ima dugu, ali skromnu tradiciju: bakar, olovo, željezo i cink eksploatiraju se još od kraja 18. stoljeća. Ipak, potencijal rijetkih metala i fosilnih goriva daleko nadmašuje dosadašnje aktivnosti, što Grenland čini strateškim ciljem za sve veće globalne sile.
Trumpov otvoreni interes ponovno otvara pitanja o suverenitetu, zaštiti okoliša i pravnom poretku u Arktiku. Dok Washington mjeri potencijalne dobitke, Kopenhagen i lokalne grenlandske vlasti podsjećaju da o sudbini otoka – i njegovu prirodnom blagu – odlučuju oni koji na njemu žive i koji ga formalno posjeduju.
