Pet mjeseci nakon povratka u Bijelu kuću, Donald Trump kreće na prvu veliku turneju među tradicionalnim partnerima – najprije na sastanak G7 u Kanadi, potom na NATO-ov summit u Nizozemskoj. No iza kulisa protokola, Washington prema saveznicima provodi zaokret koji mnogi opisuju kao frontalni napad na temelje osam desetljeća stare suradnje.
Sigurnost više nije zajednička obveza Trump otvoreno dovodi u pitanje dogmu da su američka i europska sigurnost nerazdvojive. Ministar obrane Pete Hegseth poručio je da europski članovi NATO-a trebaju „preuzeti odgovornost za konvencionalnu sigurnost u Europi”. Sam predsjednik rat u Ukrajini naziva „europskom situacijom koja je takva trebala i ostati” te tvrdi da bi ga završio u jednom danu.
Čak je i susjedna Kanada dobila upozorenje: Trump bi je, prema navodima iz teksta, branio samo ako postane „51. američka savezna država”. Istodobno Moskvi nudi „ogromnu” priliku za rast trgovine – Rusija je jedina velika sila pošteđena novih carina.
Carine kao omiljeno oružje Predsjednik vjeruje da saveznici desetljećima iskorištavaju SAD, od njemačke i japanske autoindustrije do kanadskoga čelika i mliječnih proizvoda. Carine su, kako kaže, „najljepša riječ na svijetu”. Već je aktivirao: • 50 % pristojbi na uvoz čelika iz Kanade, Europe i drugih partnera; • 25 % na automobile i dijelove; • opći namet od 10 % na sav uvoz – uz prijetnju da će do 9. srpnja podići stopu na 20 % ako ne budu dogovoreni novi sporazumi.
Politički napad na Europu Najdublji trag ipak ostavlja retorika administracije. Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji potpredsjednik JD Vance šokirao je publiku izjavom da najveću opasnost za Europu vidi „u prijetnji iznutra, povlačenju Europe od vlastitih temeljnih vrijednosti”.
Bijela kuća otvoreno podržava krajnju desnicu u Njemačkoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Kad je njemačka obavještajna služba stranku Alternativa za Njemačku proglasila ekstremističkom, državni tajnik Marco Rubio na platformi X osudio je potez riječima: „Ovo nije demokracija – to je tiranija pod krinkom”.
Vrhunac je uslijedio kada je State Department objavio esej koji Europljane optužuje za „agresivnu kampanju protiv zapadne civilizacije”, zbog – kako stoji – gušenja govora, „olakšavanja masovnih migracija” i „potkopavanja izbornog izbora”.
Što slijedi na summitima? Europske prijestolnice nadaju se da će predstojeći susreti G7 i NATO-a proteći bez javnih ekscesa. No diplomati upozoravaju da, i ako fotografije budu srdačne, temeljni se odnos promijenio: Washington više ne gleda na sigurnost, gospodarstvo ni vrijednosti kao na zajednički projekt. Umjesto toga, saveznici se suočavaju s američkom strategijom carina, uvjetovanih jamstava i otvorene kritike – pa sve češće raspravljaju kako koordinirati odgovor na, kako ga mnogi opisuju, „sveobuhvatni napad” na transatlantsko partnerstvo.