Globalno tržište nafte ovih je dana doživjelo jedan od najspektakularnijih preokreta u svojoj povijesti. Nakon što je sukob na Bliskom istoku početkom godine podigao cijenu barela na gotovo 120 dolara, dovoljna je bila kratka izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi rat mogao završiti „vrlo brzo“ – i cijena je doslovno potonula. Unutar jednog dana referentna je nafta skliznula na oko 92 dolara, što analitičari opisuju kao jedan od najvećih dnevnih padova ikad zabilježenih.
Pad je tim dramatičniji jer se dio borbi odvija u blizini Hormuškog tjesnaca, pomorskog grla kroz koje prolazi i do petina svjetskog naftnog izvoza. Svaka prijetnja blokadom tog putnog pravca trenutačno podiže nervozu na tržištima, pa su Trumpove poruke o brzom završetku sukoba i upozorenje da će SAD štititi slobodan prolaz tankera doslovno pomaknule milijarde dolara kapitala u nekoliko sati.
Međutim, stručnjaci podsjećaju da ostaje visoka neizvjesnost: politička retorika mijenja se iz dana u dan, a stvarna stabilnost regije daleko je od zajamčene. Upravo zato lokalni energetski projekti poprimaju novu stratešku težinu – osobito u zemljama koje snažno ovise o uvozu goriva.
700 milijuna eura za riječku rafineriju U Hrvatskoj se paralelno odvija najveće ulaganje Ine u njezinoj povijesti – modernizacija rafinerije u Rijeci, vrijedna oko 700 milijuna eura. Ključni je dio projekta izgradnja delayed coker postrojenja koje će omogućiti dubinsku preradu teških ostataka sirove nafte i povećati proizvodnju dizela za približno 30 %. Radovi su početkom 2026. ušli u fazu tzv. hot commissioninga, što znači da se postrojenja testiraju u stvarnim procesnim uvjetima prije probnog rada.
Kad sve bude dovršeno, Hrvatska bi u vrhuncu ljetne potrošnje mogla znatno manje ovisiti o uvozu gotovih derivata, dok će poboljšana energetska učinkovitost dodatno smanjiti troškove i emisije. Time se riječki kompleks pozicionira kao regionalno središte za opskrbu jugoistočne Europe.
Pritisak cijena i političke intervencije Nagla volatilnost na globalnom tržištu prelijeva se i na džepove potrošača. Vlada je zato ponovno posegnula za regulacijom maloprodajnih cijena goriva, procjenjujući da je rez rezervoara danas u prosjeku 3,5 eura skuplji nego prije početka krize – a bez intervencije bio bi višestruko veći. Upravo se na tom primjeru vidi koliko su „tvrdi“ energetski pokazatelji često pitanje – psihologije i politike.
Zaključno, dok svijet i dalje čeka hoće li se najavljeni „brzi“ kraj rata doista ostvariti, Hrvatska se oslanja na vlastite kapacitete kako bi ublažila šokove. Kombinacija smirenih političkih tonova na globalnoj sceni i domaćih investicija u rafinerijsku infrastrukturu zasad je najbolji, ako ne i jedini, recept za održavanje stabilne opskrbe i podnošljivih cijena goriva.
