Američki predsjednik Donald Trump navodno je spreman spaliti i posljednji diplomatski most kako bi se domogao Nobelove nagrade za mir.
Prema nedavno objavljenom transkriptu telefonskog razgovora, Trump je nakon nominacije iz Pakistana nazvao indijskog premijera Narendru Modija i zatražio da i Indija službeno predloži njegovo ime za prestižnu nagradu. Modi je to odbio, istaknuvši da je posljednje smirivanje napetosti između Indije i Pakistana rezultat izravnih pregovora dviju država, a ne američkog posredovanja.
Ubrzo nakon „košarice” iz New Delhija, Washington je uveo 50-postotne carine na indijsku robu. Službeno objašnjenje glasi da Indija kupuje naftu od Rusije, no diplomatski izvori uvjereni su da je riječ o odmazdi zbog Modijevog odbijanja.
Trumpova opsesija Nobelovom nagradom traje još od prvog mandata, ponajprije zato što je njegov prethodnik Barack Obama tu čast dobio već nakon nekoliko mjeseci u Bijeloj kući. „Obama je dobio Nobelovu nagradu kao svojevrstan smjerokaz puta kojim treba ići”, podsjeća povjesničar Tvrtko Jakovina, dodajući da Trump očito „bolno” želi isti pečat priznanja.
Predsjednik se u međuvremenu hvali da je „zaustavio sedam ratova” – od Kavkaza do Bliskog istoka – i navodi mirovne sporazume između Armenije i Azerbajdžana, Tajlanda i Kambodže, Ruande i Konga, Izraela i Irana, Indije i Pakistana, Egipta i Etiopije te Srbije i Kosova. U praksi, jedina konkretna američka uloga koju stručnjaci priznaju odnosi se na dogovor između Armenije i Azerbajdžana, sklopljen tek nakon što je Azerbajdžan oružjem preuzeo Nagorno Karabah.
„Borba za mir podrazumijeva i mirotvoračku retoriku, a Trumpova je uglavnom prijeteća i agresivna. Stoga su mu šanse za Nobelovu nagradu vrlo niske, gotovo minimalne”, ocjenjuje Jakovina.
Nije to prvi put da Trump pokušava doći do Osla. Godine 2019. tadašnji japanski premijer Shinzo Abe službeno ga je nominirao zbog susreta s Kim Jong-unom – bez rezultata. Godinu poslije javno se žalio što nagradu nije dobio za sporazum u Eritreji, koji je na kraju okrunio etiopskog premijera Abiyja Ahmeda Alija. Ovoga puta, čini se, predsjednik „ubacuje u višu brzinu”: pritisci na partnere, lov na zasluge u aktivnim sukobima i medijske samohvale dio su strategije kojom planira osvojiti naklonost norveških akademika.
S obzirom na dosadašnju praksu dodjele, politički kriteriji doista znaju prevagnuti. No, poručuju stručnjaci, ni najvještije manevriranje tarifama i telefonskim diplomacijama ne mijenja osnovni uvjet: percepciju da kandidat doista doprinosi miru. A tu, zasad, Trumpu nedostaje više od nominacije.
