Boris Perić vratio se s novim romanom „Trauma”, duhovitom i žanrovski razigranom pričom koja na 280 stranica pretače otmicu dvomjesečne bebe u satirični portret suvremene Hrvatske.
Radnja započinje na parkiralištu jednoga zagrebačkog kvarta, tik uz malu trgovinu, kafić i dječje igralište. Nepoznati počinitelj otima bebu iz kolica mlade majke, a slučaj promatra nekolicina svjedoka – filozof uz jutarnju kavu, novinar specijaliziran za rock glazbu, vlasnica trgovine te psihologinja na putu u ordinaciju. Svaki od njih u prvom dijelu romana pripovijeda vlastitu verziju događaja, otkrivajući podjednako svoje predrasude i sitne opsesije.
Drugi dio prati istragu iskusnog inspektora Vjekoslava Šikića. Premda struktura sugerira klasični kriminalistički zaplet, Perić brzo skreće u komičnu paradu osebujnih likova. Otmica tako postaje tek okidač za mnoštvo digresija i društvenih komentara, a autor se, kako se navodi, manje brine tko je bebu oteo, a više „što je to trulo u državi… Danskoj, što bi rek’o ‘amlet!”.
Unatoč razbarušenoj naraciji, roman nudi rasplet: čitatelj do kraja doznaje i počinitelja i motiv. No srž „Traume” leži u krojenju različitih perspektiva i u satiričnom prepoznavanju svakodnevnih neuroza – od medijske opsesije senzacijama do intelektualnih nadmudrivanja po kafićima.
„Trauma” se čita poput jurnjave karuselom čudaka; autor pritom ne propušta zabaviti ni sebe ni publiku, potvrđujući se kao pripovjedač koji kriminalističku formu koristi tek kao izgovor za britku analizu društva.