Više od 300 milijuna funti dodijeljenih engleskim gradskim vijećima za zbrinjavanje ukrajinskih izbjeglica još uvijek nije potrošeno, iako se tisuće izbjeglih suočavaju s beskućništvom, pokazuje analiza zahtjeva za pristup informacijama upućenih 150 jedinica lokalne samouprave.
• U trezorima vijeća leži 327 milijuna funti – otprilike trećina ukupnog budžeta od milijardu funti namijenjenog smještaju Ukrajinaca, više od tri godine nakon ruske invazije. • Većina iskorištenog novca otišla je na plaće službenika i partnerskih organizacija. Za privremeni smještaj izdvojeno je svega 22 milijuna funti, a za pomoć pri ulasku u privatni najam tek 15 milijuna. • Istraživanje Britanskog Crvenog križa procjenjuje da će se ove godine više od 6 400 ukrajinskih obitelji suočiti s nekim oblikom beskućništva; vjerojatnost da ostanu bez krova dvostruko je veća nego među Britancima.
Baljeet Nijjhar iz inicijative UKrainian Refugee Help, koja je prikupila podatke, upozorava da „gosti koje podupiremo jedva dolaze do tih sredstava kad im zatrebaju”. Najveća je prepreka, kaže, nemogućnost ulaska u privatni najam bez depozita i britanskog jamca: „Mnoga vijeća imaju značajna sredstva, a vrlo su malo ljudi stvarno smjestila, dok su druga pokazala proaktivan stav i pomogla puno većem broju.”
Na probleme nailaze i uspješne Ukrajinke poput Solomiije Baranets, pripravnice odvjetništva koja vodi projekt za zapošljavanje sunarodnjaka: „Status nam je nestabilan. Imam dvoje djece i majku s invaliditetom. Kontaktirala sam više od 50 stanodavaca – svi su bili pristojni, ali nitko se nije javio. Vijeće mi nije pomoglo, morala sam sama.”
Stan Beneš iz organizacije Opora govori o „lutriji poštanskog broja”: „Struktura, resursi i prioriteti razlikuju se od vijeća do vijeća, pa se jaz podrške sve više produbljuje.”
Dr. Krish Kandiah iz zaklade Sanctuary podsjeća da je britanska javnost pokazala velikodušnost, no da je sada „presudno svakom Ukrajincu osigurati sigurnost i dostojanstvo vlastitih vrata”.
Ministarstvo za stanovanje, zajednice i lokalnu samoupravu poručuje da se sredstava po izbjeglici troše tijekom njihova boravka, a vijeća „najbolje poznaju potrebe svojih zajednica i mogu objasniti kako novac troše”.
