Zagreb, 20. veljače 2026. – Novi povijesni dokumenti i svjedočenja ponovno su rasvijetlili ulogu nekadašnjeg hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška u događajima koji su, paralelno s ratom u Hrvatskoj, zahvatili susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Prema dostupnim zapisima, Šušak je još krajem 1991. počeo usmjeravati pogled preko Une, slijedeći viziju predsjednika Franje Tuđmana da se raspad Jugoslavije iskoristi za popunjavanje takozvane „hrvatske kifle” – pojasa teritorija u BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom. Ključni dogovor o podjeli Bosne, navodi se, Tuđman je postigao sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem tijekom zloglasnih razgovora u Karađorđevu.
Zadatak provedbe spornog plana na terenu pripao je Šušku. Dok je službeni Zagreb u javnosti zagovarao cjelovitost BiH, iza kulisa su se, prema istim izvorima, vodile potpuno drukčije operacije. Takvu dvostruku politiku najbolje ilustrira izjava koja se pripisuje tadašnjem ministru: „Kad je u pitanju Bosna, javno govorimo jedno, a tajno radimo drugo.”
Iako je oružani sukob u Bosni i Hercegovini u punom obujmu započeo tek u proljeće 1992., preustroj teritorija krenuo je ranije. Dana 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, proglašena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna – ilegalna paradržava sastavljena od općina s hrvatskom većinom u zapadnoj Hercegovini i središnjoj Bosni. Neformalnim „kumom” i sivom eminencijom te tvorevine povjesničari smatraju upravo Šuška, čije je ministarstvo osiguravalo logistiku i vojnu potporu.
Formiranje Herceg-Bosne pokazuje, tvrde analitičari, da je vrh tadašnje hrvatske vlasti na bosansku krizu gledao dugoročno i planski, mjesecima prije nego što je rat u BiH eskalirao. U političkom Zagrebu ta se tema još uvijek nerado otvara, no povjesničari upozoravaju da će za razumijevanje cjelokupnih zbivanja devedesetih upravo ova „bosanska dimenzija” hrvatske politike biti nezaobilazna.
