Građanska inicijativa „Maksimir za Zagreb” u petak je predala Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO) kaznenu prijavu protiv Ministarstva zdravstva, KBC-a Zagreb te još dvaju ministarstava zbog, kako tvrde, „pokušaja prijevare” u projektu izgradnje spalionice medicinskog otpada na zagrebačkom Rebru.
Prema priopćenju inicijative, projekt je javnosti i europskim financijskim institucijama predstavljen kao „zelena” waste-to-energy investicija, iako službena dokumentacija pokazuje da se radi o klasičnoj spalionici opasnog infektivnog otpada. „Sporno je što se projekt opasne medicinske spalionice pokušavao održati u narativu ‘zelene’ investicije prihvatljive za europsko financiranje, iako dostupna dokumentacija pokazuje materijalni raskorak između tog narativa i njegove stvarne klasifikacije”, navodi inicijativa.
Inicijativa tvrdi da hrvatski propisi medicinski otpad tretiraju isključivo kroz zbrinjavanje, a ne energetski oporavak, pa stoga postoji „ozbiljna osnova za sumnju” da je projekt pogrešno i obmanjujuće kvalificiran. Kao službeni nositelji projekta prozvani su Ministarstvo zdravstva i KBC Zagreb, a građani podsjećaju da je projekt nastao te se gura „za vrijeme Vilija Beroša”.
Prijava se proširuje i na Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje vodi postupak procjene utjecaja na okoliš. Iako je javna rasprava završila još 28. studenoga 2024., postupak još nema konačnu odluku, unatoč „više od 12 tisuća prigovora” i brojnim stručnim podnescima, upozoravaju podnositelji.
Kritike su upućene i Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine jer Zakon o prostornom uređenju zabranjuje spalionice unutar naseljenog mjesta. Inicijativa tvrdi da su državna tajnica Dunja Magaš i ministar Branko Bačić objekt D10 s 25-metarskim dimnjakom u službenoj komunikaciji prikazivali kao pomoćni objekt zdravstvene namjene, iako se paralelno vodi postupak za građevinu za gospodarenje otpadom.
Aktivisti ocjenjuju da postojeći sustav „ostavlja previše prostora za manipulaciju, netransparentnost i održavanje spornih projekata na životu”, dok građani Zagreba, kažu, „već predugo dobivaju političke parole umjesto stvarnih odgovora”. Zaključuju kako „europski porezni obveznici imaju pravo znati je li njihov novac bio doveden u vezu s projektom održavanim na pravno i činjenično spornoj osnovi”.