Nova izložba slikara Tomislava Zovka otvorena je u Galeriji Matice hrvatske pod naslovom „Transgressus”, ciklusom koji gledatelja vodi kroz slojevite krajolike između tjelesnog i apstraktnog, kozmičkog i podmorskog.
Zovko kombinira silikon i boju u impasto nanosima te platno razapinje poput mekane skulpture, stvarajući vizualni jezik u kojem se kapljice plave, zelene, ružičaste, bijele i crne stapaju u ritmički puls slike. Temeljnu podlogu gradi tehnikom drippinga, dok crnim potezima izolira elemente nalik mostovima ili akveduktima, čime pojačava osjećaj granice koju istodobno nastoji prijeći.
Autor predgovora Dinko Baković izdvaja motiv vječnog osvajanja nepoznatog: rimske pojmove Transalpinska i Cisalpinska Galija koristi kako bi opisao umjetnikovo kretanje „između poznatog prostora s ove i nepoznatog s one strane”. Zovkove „organske forme središnjih motiva” prelaze iz svemirskih u morske pejzaže, sugerirajući ideju paralelnih svemira i višestrukih stvarnosti.
Radove prati stroga numeracija – svojevrsna binarna nomenklatura – kojom umjetnik, pojašnjava Baković, „poprima ulogu likovnog biologa ili fizičara koji precizno bilježi nove vrste, pojave i oblike unutar svemira vlastitog stvaranja”. Unatoč toj laboratorijskoj preciznosti, svaka slika ostaje autonomna, oslonjena na temeljne likovne elemente točke i linije, pretvorene u žive jedinice značenja.
Ciklus, ističe Baković, predstavlja istodobni povratak početku i „najsmjelije udaljavanje” od njega. Autor se ne zaustavlja na rušenju granica; on ih, kaže, „lagano rastvara”, pa promatrač postaje sudionik osobnog istraživanja. „Transgressus”, zaključuje Baković, „ne predstavlja samo prelazak iz jedne forme u drugu, nego i prelazak iz jedne svijesti u sljedeću, iz jednog pogleda u drugi”.