Prosječna godišnja temperatura zraka u Hrvatskoj kontinuirano raste od sredine 20. stoljeća, a klimatološki modeli predviđaju dodatnih 2 – 2,4 Celzijeva stupnja do 2070. godine, upozoravaju stručnjaci Državnog hidrometeorološkog zavoda.
• Ljeta se najbrže zagrijavaju – već sada bilježimo sve češće tople (≥ 25 °C) i vruće dane, ali i tople noći u kojima se temperatura ne spušta ispod 20 °C. • U kontinentalnim krajevima 1990-ih gotovo da nije bilo toplih noći; danas ih je i do deset svako ljeto, dok su u Dubrovniku i Splitu 2004. takve bile čak 91 % noći. • Prema umjerenom scenariju emisija (RCP4.5), maksimalne ljetne temperature od 2041. do 2070. bit će za 2,0 – 2,2 °C više na Jadranu te u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj, a za 2,2 – 2,4 °C u gorskoj Hrvatskoj i unutrašnjosti Istre. • To znači da će današnji „vrući“ dan od 33 °C sutra biti uobičajenih 35 °C. • Središnja Hrvatska može očekivati 7,5 – 10 dodatnih toplih dana po ljetu, unutrašnjost Dalmacije 5 – 10, a obala 10 – 17,5 dana. • Broj toplih noći mogao bi porasti za 22 % duž Jadrana te za 20 – 22 % u središnjoj Hrvatskoj, što smanjuje mogućnost noćnog osvježenja i povećava toplinski stres.
Uz urbani toplinski otok, gradovi mogu biti i do 10 °C topliji od okolice jer beton i asfalt zadržavaju toplinu, a promet i klimatizacijski uređaji dodatno zagrijavaju zrak.
Padaline: ljeti gotovo posvuda manje kiše • Najveće smanjenje oborina (15 – 20 %) projicira se za Primorje, središnju Dalmaciju i gorsku Hrvatsku. • Broj suhih dana mogao bi se povećati za 5 – 7,5 %, osobito u gorju i unutrašnjosti Dalmacije.
Posljedice na gospodarstvo • Poljoprivreda: dulja vegetacijska sezona mogla bi biti neutralizirana ljetnom sušom i bržim isparavanjem vlage iz tla. • Požari: rizik u Dalmaciji, ali i na kontinentu, nastavit će rasti. • Turizam: ljetni udar vrućine mogao bi odvratiti goste, dok proljeće i jesen postaju privlačniji.
„Promjene više nisu scenariji daleke budućnosti – proces je već počeo“, naglašava klimatologinja DHMZ-a Sara Ivasić. Dodaje da je za ublažavanje najgorih posljedica nužno smanjiti emisije, modernizirati poljoprivredu, razviti sustave navodnjavanja, učinkovitije upravljati vodama te u gradovima primijeniti rješenja protiv toplinskih valova.