Na svečanosti u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu predstavljena je knjiga "Treća skalina – Moj bokunić Velog Varoša" autora Nenada Kuzmanića, umirovljenog profesora Kemijsko-tehnološkog fakulteta.
Publika, sastavljena od susjeda i prijatelja, više je puta prekidala autora spontanim pljeskom dok je, umjesto o kemijskim formulama, govorio o mirisima, kalama i ljudima Splita šezdesetih godina.
Promocija je otkrila kako je priča nastala gotovo slučajno. Kuzmanić je na Rivi sreo poznanika koji se pohvalio kupnjom stana u Varošu i planovima za nadogradnju, no u razgovoru se pokazalo da jedva poznaje kvart. „Zar da od ciloga Varoša orijentir bude ćevabdžinica?” pitao se autor dok se te večeri vraćao kući. Taj trenutak potaknuo ga je da zapiše sjećanja.
Prvi pokušaji bili su, kako kaže, „preozbiljni” ili poput turističkog vodiča, pa ih je bacio. Tek kad je pustio da priča poteče "toplo, iskreno, gotovo mahnito", nastala je Treća skalina – nostalgični mozaik o odrastanju na Širini, pred crkvom sv. Križa, uz Vilu Ridulin i u dvorištu obiteljske kuće.
Knjiga, ispričana iz perspektive desetogodišnjeg dječaka, donosi tople crtice o "tisnim kaletama, malim dvorima i skrivenim kantunima" te ljudima koji su oslikali dušu Velog Varoša. Kuzmanić naglašava da se takva toplina "ne može izmisliti, nego mora izaći iznutra".
Iako je, kako primjećuje, Varoš danas možda uređeniji i „ljepši”, autor priznaje da mu nedostaje nekadašnja pripadnost i zajedništvo uličnih susjeda. Na promociji se zato slavila upravo ta neuhvatljiva „duša kvarta” – prisjećanjem, smijehom i pokojom suzom u oku starijih Splićana.