Dok obični smrtnici prate cijene goriva i namirnica, dio superbogate tehnološke elite u tišini gradi privatne utvrde duboko ispod zemlje. Najpoznatiji primjer je imanje Ranch Kulau Marka Zuckerberga na havajskom otoku Kauaiju. Kompleks od oko 1 400 jutara navodno uključuje i podzemno sklonište osmišljeno za potpunu energetsku i prehrambenu autonomiju. Radnici na gradilištu vezani su ugovorima o povjerljivosti, a cijeli posjed zaklonjen je dvometarskim zidom.
Zuckerberg je prošle godine negirao da podiže „bunker za smak svijeta”, tvrdeći da se radi o „malom skloništu, poput podruma” od približno 460 četvornih metara. Slična je situacija i u kalifornijskom Palo Altu, gdje je kupio jedanaest susjednih parcela i uredio dodatnih 650 četvornih metara podzemnog prostora. Dok se u građevinskim dozvolama spominju podrumske prostorije, susjedi ih uporno nazivaju – bunkerima.
Nije, međutim, riječ o izoliranom hiru. U Silicijskoj dolini potražnja za zemljištem koje se može pretvoriti u luksuzne bunkere vrijedne više milijuna eura naglo raste. Suosnivač LinkedIna Reid Hoffman fenomen je nazvao „osiguranjem od apokalipse” i procijenio da gotovo polovica superbogataša posjeduje takav plan B. Posebno je popularan Novi Zeland, udaljen od većine svjetskih žarišta i s obiljem prostora za samoodržive farme.
Što točno plaši najbogatije? Uz scenarije globalnog rata i klimatske katastrofe, na popisu se posljednjih godina našla i umjetna opća inteligencija. Ilija Sutskever, jedan od čelnih ljudi OpenAI-ja, navodno je kolegama savjetovao da iskopaju skrovišta prije nego što AI postane nepredvidiva i potencijalno opasna po čovječanstvo.
Cinična nota pojavila se u ispovijesti bivšeg tjelohranitelja jednog milijardera s privatnim bunkerom. Prema njegovim riječima, u slučaju pravog kolapsa prvi bi zadatak osiguranja bio – eliminirati šefa i preuzeti utočište.
Bilo da je riječ o strahu od klimatskog kaosa, nuklearnih detonacija ili pobunjene umjetne inteligencije, broj onih koji si mogu priuštiti „ulaznicu” za podzemni luksuz sve je veći. Ostaje, međutim, pitanje: ako elita već sada računa na povlačenje u zemlju, kakvu poruku to šalje ostatku svijeta koji se s posljedicama kriza mora nositi – bez bunkera i milijardi?
