Kirurzi u Tajvanu sve češće interveniraju na stražnjem dijelu oka dok zemlja nosi teret, kako ga stručnjaci opisuju, svjetske epidemije kratkovidnosti.
U operacijskoj sali bolnice Chang Gung Memorial u industrijskom Kaohsiungu, dugogodišnji očni kirurg Pei-Chang Wu uspoređuje zahvat s postavljanjem tepiha: najprije se moraju „premjestiti sav namještaj”. Postupak počinje odvajanjem očnih mišića koji drže očnu jabučicu u šupljini lubanje, slijedi precizan rez na spojnici, tankoj sluznici koja prekriva bjeloočnicu. Tek tada kirurg može zarotirati oko kako bi došao do mrežnice – osjetljivog sloja odgovornog za pretvaranje svjetlosti u boju, oblik i pokret.
„Sometimes you have to pull it out a little bit”, kaže Wu uz suzdržani osmijeh, opisujući trenutak kada očnu jabučicu treba blago izvući iz ležišta kako bi se omogućio pristup. Dosad je izveo stotine takvih operacija, a broj zahvata neprestano raste jer sve veći udio tajvanskog stanovništva razvija teške komplikacije povezane s kratkovidnošću.
Dok lokalni liječnici poput Wua nastoje sanirati posljedice, javnozdravstveni stručnjaci upozoravaju da fenomen prerasta nacionalne granice: Tajvan je postao epicentar globalnog problema čije se razmjere tek počinju uviđati.