Tko je, odnosno što je zapravo Sienna Rose? Pjevačica čije su tri skladbe trenutačno u Spotifyjevoj Viral Top 50 ljestvici – a balada „Into the Blue” već je preslušana više od pet milijuna puta – mogla bi biti tek proizvod algoritma.
Francuska streaming-platforma Deezer, koja razvija alate za otkrivanje računalno generirane glazbe, označila je velik dio njezinih pjesama kao umjetno stvoren. Sumnje su naglo porasle jer Rose nema aktivne profile na društvenim mrežama, nikada nije održala koncert ni objavila videospot, a od kraja rujna do početka prosinca lansirala je najmanje 45 pjesama – tempo nedostižan i najvrjednijim autorima.
Portreti s ugašenog Instagram računa izgledali su gotovo identično i odavali tipično „plastično” osvjetljenje AI programâ. Ni sama glazba ne zvuči posve prirodno: u pozadini se čuje konstantan šum, karakterističan za alate koji skladbu generiraju iz bijelog šuma, a struktura pjesama ostaje generična, s jednostavnim tekstovima i vokalom koji rijetko napušta sigurnu melodijsku liniju. Znanstvenik Deezer-a Gabriel Meseguer-Brocal tvrdi da takvi tehnički nedostaci djeluju poput digitalnog otiska koji otkriva softver korišten u stvaranju.
Publika je brzo reagirala. Kritičari na TikToku opisali su zvuk kao ugodan, ali „bez prave emocije”. Ipak, mnogi su se zaljubili u pjesme, među njima i Selena Gomez, koja je jednu od njih kratko koristila u Instagram objavi prije nego što je uklonjena zbog rastućih sumnji u autentičnost izvođačice.
Otkrivanje da je Rose možda umjetna tvorevina izazvalo je razočaranje dijela slušatelja, ali i rasplamsalo raspravu o budućnosti industrije. Deezer procjenjuje da je čak 34 % novih pjesama koje se svakodnevno učitavaju na platformu već sada generirano umjetnom inteligencijom, što predstavlja strmoglavi rast u odnosu na prije godinu i pol dana. Analitičari procjenjuju da glazba poput one Sienne Rose može donositi oko 2 000 funti tjedno prihoda – uz minimalne troškove proizvodnje.
Dok neke glazbene usluge najavljuju potpunu zabranu AI sadržaja, Spotify zasad ne povlači jasnu crtu između ljudski i algoritamski stvorenih pjesama. Istodobno, sve glasniji otpor stiže od glazbenika koji upozoravaju da se njihova djela koriste za treniranje modela bez dopuštenja i da publika „ipak najviše cijeni autentične priče, emocije i ljudsko iskustvo”.
Hoće li slučaj Sienne Rose ostati tek kuriozitet ili označiti prekretnicu u sudaru tehnologije i umjetnosti, tek će se pokazati. Za sada je jasno tek jedno: granica između stvarnog i virtualnog u popularnoj glazbi tanka je poput trake magnetofonske vrpce – i svakim danom sve se više briše.