Sedam desetljeća nakon jedinog potvrđenog smrtonosnog napada morskog psa u crnogorskim vodama, u javnost je izišlo prvo izravno svjedočanstvo čovjeka koji je tog 13. srpnja 1955. bio nekoliko metara od žrtve – studenta elektrotehnike Stevana Stevice Tomaševića iz Čačka.
Toga prijepodneva Stevica i trojica kolega iz beogradskog studentskog doma stigli su na poludivlju plažu Mogren 2. Prvotni plan – izlet na Lovćen – propao je zbog gužve u kamionu s prvoselbnicima, a potom su za dlaku zakasnili na brod za Sutomore. Umjesto toga odlučili su se rashladiti ispod strmih stijena iza Mogrena, točno ondje gdje se, prema riječima očevidaca, morske struje sastaju s dubokim podvodnim pećinama.
Prema iskazu koji je za portal Srbija Danas ispričala kći svjedoka Lj. U., četvorica prijatelja plivala su u nizu, kraul tehnikom, dok je Stevica predvodio skupinu:
„Moj otac bio je četvrti u koloni. Momak ispred njega udario ga je po ramenu i viknuo: ‘Stevica se bori s morskim psom!ʼ”.
Troje preživjelih uspjelo se, u paničnom bijegu, popeti na usku vertikalnu hrid. S nje su promatrali očajničku Stevičinu borbu i drugi, fatalni nalet predatora. Tek mjesecima poslije, svjedok je, kako je priznao obitelji, ponovno uspio govoriti o prizoru koji ga je proganjao cijeli život.
Spas im je pružio lokalni ribar koji ih je barkom prebacio do Mogrena. Pokušaj da se vrate po prijatelja zabranio im je sam čovjek koji ih je izvukao, upozorivši da je morski pas već danima viđen u akvatoriju. Prema tadašnjim pričama, velika psina navodno je dopratila britanski ratni brod koji je plovio jadranskom rutom London–Split–Brijuni.
Napad se tih godina gotovo i nije službeno spominjao. Šture bilješke „Pobjede“ iz kolovoza 1955. nisu donosile ni ime stradalog, a tišina institucija otvorila je prostor legendama – od tvrdnji da je student udario u stijene do fantastičnih priča o „skoku u ralje“ zvijeri. Nova ispovijest prvi put jasno potvrđuje da je tragediju doista prouzročio morski pas, a ne „nesretni skok“ kojim se desetljećima umirivalo rastući turizam Budve.
Obitelj Tomašević nikada ranije nije javno govorila o gubitku. Sedamdeset godina poslije, jednini preostali glas s mjesta događaja razbija maglu poluistina, vraća ime zaboravljenoj žrtvi i podsjeća da se i na Jadranu, koliko god rijetko, oceanska drama ponekad odvija na svega nekoliko metara od obale.