Švedska i Belgija ovoga su tjedna zatražile da se na razini Europske unije postavi gornja granica broja djece koja mogu biti začeta spermom istog donora. Cilj je smanjiti rizik od nenamjernog incesta, prijenosa nasljednih bolesti i psiholoških trauma kod djece koja tek naknadno otkriju desetke ili stotine polubraće i polusestara.
Donacije gameta sve su češće u Europi – pada natalitet, medicinski potpomognuta oplodnja postaje dostupnija, a doniranje je otvoreno i istospolnim parovima te samohranim ženama. Većina članica Unije već ima nacionalne kvote: primjerice Cipar dopušta jedno dijete po donoru, dok Francuska, Grčka, Italija i Poljska dozvoljavaju do 10. No, za prekogranične isporuke ograničenja ne postoje, pa jedan donor može oploditi žene u više država i tako postati biološki otac desecima, čak i stotinama djece.
„Ne želimo da genetska polubraća i sestre jednog dana nesvjesno zasnuju vlastite obitelji”, poručila je Carolina Östgren iz Švedskog nacionalnog vijeća za medicinsku etiku. Vijeće je na problem ukazalo 2023., nakon što je otkriveno da švedske klinike izvan države prodaju spermu donatora te da je jedan muškarac potencijalno postao otac više od 50 djece.
EU ministri zdravstva o temi su prvi put raspravljali u petak. Belgija je uz Švedsku zatražila i ukidanje anonimnosti donora te osnivanje centralnog europskog registra kako bi se pratilo koliko je djece začeto pojedinom donacijom i omogućio uvid u medicinske podatke.
Zabrinutost je dodatno pojačao slučaj donora s rijetkom mutacijom gena TP53 koji uzrokuje rak. Njegova je sperma korištena za najmanje 67 trudnoća, a 10 djece već je oboljelo od raka. U Nizozemskoj je pak zabilježen donor s čak 550 potomaka, što je rezultiralo zabranu daljnjeg darivanja.
Kriobanke upozoravaju da bi strogi limiti mogli pogoršati ionako manjak sperme. Europska banka sperme prihvaća tek 3–5 % kandidata i sama postavlja granicu od 75 obitelji po donoru, što i dalje znači stotine potencijalne djece. Jedna doza sperme stoji između 700 i 1 100 eura; mogućnost „ekskluzivnog” donora je skuplja jer se trošak testiranja dijeli na manje roditelja. „Ne možete reći da je nešto jeftinije pa da zato treba dopustiti veći broj djece”, uzvratila je Östgren, ističući da poslovna logika ne smije nadjačati etičke razloge.
Psihološki faktor sve je vidljiviji zahvaljujući komercijalnim DNA testovima i društvenim mrežama: djeca začeta istim donatorom sada mnogo lakše pronalaze jedni druge. „Svijet je sve manji, ljudi se brže povezuju”, upozorio je belgijski dužnosnik, dodavši da otkriće desetaka polubraće i sestara može biti „ogroman šok”.
Za 2027. najavljeno je novo europsko uredbeno okruženje za „tvari ljudskog podrijetla”, ali ono zasad ne predviđa jedinstvenu kvotu niti registar donora. Švedska i Belgija nadaju se da će aktualna rasprava otvoriti vrata za takvo rješenje na razini cijele Unije – i poslužiti kao model za globalno uređenje tržišta reproduktivnih stanica, koje daleko nadilazi granice Europe.