Maturanti tradicionalno ulaze u svijet visokog obrazovanja s osamnaest godina, često opterećeni očekivanjima obitelji i društva. No tek nekoliko godina kasnije, kad se približi diplomski rad ili prva praksa, mnogi se zapitaju je li odluka o studiju doista bila prava.
Na pavama splitskoga Kampusa pitali smo sadašnje studente bi li, da ponovno biraju, upisali isti studij.
Jedna studentica završne godine financija otvoreno priznaje dvojbe: „Ne vjerujem, ne vidim se u ovome i znam da sam falila, ali tko je s 18 godina znao? Skoro sam završila financije, ostao mi je još diplomski rad.” Dodaje da razmišlja o kratkim stručnim tečajevima – od plovidbe do kabinskog osoblja – koji bi joj, kaže, mogli otvoriti druga vrata na tržištu rada.
Nasuprot njoj, student Pomorskog fakulteta djeluje potpuno mirno: „Odabra bi svoj isti, pomorski, pa koji bi drugi? Cijeli život sam htio biti pomorac, volim brodove, ima love tu dosta, pa…”, uz smijeh zaključuje.
Razgovori otkrivaju da motivi za upis variraju od „sigurnog posla” do ranog idealizma, ali i da se tijekom studiranja prioriteti rapidno mijenjaju. Studenti često tek na praksi ili prvim stručnim kolegijima shvate što konkretno znači rad u struci.
Psiholozi upozoravaju da donošenje tako važne odluke u tinejdžerskoj dobi nužno nosi rizik promašaja. Ipak, dodatna edukacija i prekvalifikacije danas su dostupnije nego ikad, pa se pogrešan odabir ne mora pretvoriti u trajni teret.
Poruka razgovora sa splitskim studentima jednostavna je: mnogi bi nešto promijenili, no svi se slažu da prava karijera ne ovisi isključivo o studiju, nego i o osobnoj motivaciji, želji za usavršavanjem i spremnosti da se planovi prilagode stvarnim interesima.