Broj američkih državljana koji u Nizozemskoj traže međunarodnu zaštitu naglo je porastao nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Prema podacima nizozemskog ministarstva za azil i migracije, prošle je godine 76 Amerikanaca podnijelo zahtjev za azil, dok ih je 2024. bilo samo devetero.
Središnja točka sustava prihvata je kamp Ter Apel, gradić od dvije tisuće stanovnika uz njemačku granicu, gdje se smještaju svi novi tražitelji azila. Osim ratom pogođenih Sirijaca, Eritrejaca i Somalaca, ondje se sada mogu vidjeti i američki putovnici – ponajviše transrodne osobe koje tvrde da ih je u domovini dočekalo neprijateljsko okruženje.
„I was afraid for my life“, rekla je 47-godišnja softverska inženjerka Jane-Michelle Arc prisjećajući se trenutka kada je na aerodromu Schiphol tražila upute za azil. Arc, trans žena iz San Francisca, tvrdi da je u SAD-u doživljavala uvrede na ulici, strah od fizičkog napada pa čak i pokušaj da je netko pregazi automobilom. U Ter Apelu je potom premještena u tzv. queer blok, gdje su smješteni LGBT tražitelji azila iz cijelog svijeta.
Sličnu priču donosi i Ashe Wilde, trans muškarac iz savezne države Massachusetts, koji tvrdi da je nakon Trumpova povratka sve češće nazivan „paedom“ i „groomerom“, a navodi i fizičke napade. Posebno ga je pogodila prva inauguracijska poruka novog predsjednika: „As of today, it will henceforth be the official policy of the US government that there are only two genders – male and female.“
Njihov najveći problem nije smještaj u kampu, nego neizvjesnost ishoda: nizozemske vlasti iznimno rijetko priznaju azil Amerikancima. Profesorica povijesti migracija Marlou Schrover podsjeća da Ženevska konvencija zahtijeva dokaz o progonu te činjenicu da u matičnoj zemlji nema sigurnog utočišta. „Tvrdnja mora biti doista jaka“, ističe ona, napominjući da se Nizozemska nerado upušta u ocjenjivanje Sjedinjenih Država kao nesigurne zemlje.
U posljednje dvije godine, prema službenim podacima, nijedan američki državljanin nije dobio pozitivan odgovor. Među odbijenima je i Lisa Gayle Carter-Stewart iz Montane, čiji je 14-godišnji transrodni sin Nox na ispitivanju IND-a rekao: „I will kill myself“ ako se mora vratiti u SAD. Unatoč samoozljeđivanju i trima pokušajima suicida u kampu, njihov je zahtjev odbijen uz obrazloženje da je Amerika sigurna zemlja podrijetla.
Arc se pribojava da bi je pri povratku zadržala imigracijska služba i smjestila u muški pritvor: „My guess is that re-entering the US, we would be detained by ICE … and then that would lead to us being harmed or killed.“ Wilde pak strahuje od „prisilne detranzicije“ jer se hormonska terapija u SAD-u sve teže dobiva preko javnog osiguranja.
Stručnjaci stoga procjenjuju da će većina američkih transrodnih tražitelja azila u konačnici biti deportirana. No unatoč gotovo nikakvim šansama, oni za sada ostaju u Ter Apelu – razapeti između straha od povratka i sustava koji ih ne prepoznaje kao izbjeglice, ali im još uvijek pruža jedino utočište koje vide.
