Ministar gospodarstva Ante Šušnjar u nedavnom intervjuu za Poslovni dnevnik priznao je da je u državnim ladicama pronašao čak devet istodobno važećih industrijskih strategija i nacionalnih planova.
„Devet”, kratko je rezimirao ministar, pojašnjavajući kako su dokumenti međusobno nepovezani i često izvan kontrole njegova resora. Zbog toga je, kaže, stopirao usvajanje još jedne strategije „kako se ne bi donio novi papir bez pokrića u novcu i operativi”.
Vijeće za industriju i tri ključna stupa
Šušnjar najavljuje osnivanje Vijeća za industriju koje bi, prema njegovoj zamisli, trebalo objediniti prioritete na temelju tri stupa:
- samodostatnost u hrani,
- energetska sigurnost,
- obrambena snaga.
Budući nacionalni plan razvoja industrije – prvi koji bi se, tvrdi, temeljio na „čvrstoj analitici” – trebao bi se povezati s korištenjem sredstava iz novog višegodišnjeg proračunskog okvira Europske unije.
Stvarna slika na terenu
Dok Vlada govori o samodostatnosti, potrošači se u najvećem domaćem trgovačkom lancu suočavaju s praznim policama za jaja. Prodavačice situaciju objašnjavaju riječima: „Peradarnice su pokošene salmonelom, na svim vijestima vam je gospođo.” Istodobno, tržište svinjetine nije osjetilo nestašicu ni nakon eutanazije desetaka tisuća svinja zbog afričke svinjske kuge – europski proizvođači imaju viškove pa je svinjetina čak pojeftinila.
Primjeri iz prehrambenog sektora pokazuju koliko je složeno postići zacrtanu samodostatnost, ali i koliko je Hrvatska ovisna o zajedničkom europskom tržištu.
Ključna dilema: što EU želi kupovati?
Stručnjaci upozoravaju da popis ambicija – od hrane preko turizma do gradnje nuklearke – neće imati smisla dok država jasno ne odgovori na pitanje: „Što možemo proizvoditi, a da će Europska unija stvarno kupovati?” Jednostavno posjedovanje šuma, mora ili plodnih polja ne jamči konkurentnost ako proizvodi ne prelaze nacionalne granice.
Strah od raspršivanja sredstava
Dugogodišnja praksa pokazuje da se strateški dokumenti često pretvore u popis želja svake industrije: turizam traži status industrije, građevinski sektor očekuje poticaje kroz poslijepotresnu obnovu, a brodogradnja nada novom spašavanju. Sam ministar poručio je kako će i brodogradnju „spasiti”, no analitičari upozoravaju da takav pristup može razvodniti ograničena nacionalna i europska sredstva.
Što slijedi?
Ministar Šušnjar uvjerava da će, uz pomoć budućeg Vijeća za industriju, konačno biti odabrani sektori s „komparativnim prednostima” i jasno definiranim proračunom. Skeptici pak podsjećaju na devet postojećih strategija kao dokaz koliko je teško disciplinirati sustav.
Hoće li Hrvatska prvi put izabrati nekoliko stvarno globalno relevantnih industrija ili će se ambiciozan plan ponovno rasplinuti pod pritiskom lobija, znat će se tek kada novi nacionalni plan ugleda svjetlo dana.
