U luksuznom egipatskom ljetovalištu Šarm el-Šeik danas se održava najviši sastanak globalnih čelnika na Bliskom istoku u posljednjih nekoliko godina. Na njemu sudjeluju bivši američki predsjednik Donald Trump, britanski premijer Keir Starmer, francuski predsjednik Emmanuel Macron, španjolski premijer Pedro Sánchez i drugi, a zajednička im je poruka „okončati rat u Pojasu Gaze, potaknuti mir i otvoriti novu eru regionalne stabilnosti”.
Istodobno, prvi val povratnika u Gazu otkriva sliku potpune pustoši. Cijeli blokovi grada pretvoreni su u ravnu, prašnjavu ravnicu; nema sjenâ jer nema zgrada koje bi ih bacale. Ljudi se vraćaju tek kako bi na mjestu nekadašnjih kuća postavili šator i čekali humanitarnu pomoć – ovaj put, nadaju se, bez opasnosti od novih bombi.
Prema konzervativnim procjenama, najmanje 10 % stanovnika Gaze ubijeno je ili ranjeno u dvogodišnjoj ofenzivi. Uz fizičku infrastrukturu sravnjenu s tlom, razoreno je i društveno tkivo: čitave obitelji od dvije, tri, pa i četiri generacije nestale su u jednome danu. Tisuće djece ostale su bez roditelja, dok odrasli bezvoljno kruže oko ruševina tražeći dijelove prošlog života.
Kritičari upozoravaju da bi se današnji summit mogao pretvoriti u pozornicu na kojoj isti akteri koji su opskrbljivali Izrael oružjem sada nastupaju kao mirotvorci. Jared Kushner pohvalio je izraelsku vojsku riječima: „Umjesto da ponovite barbarstvo neprijatelja, odlučili ste biti iznimni.” Britanski čelnik Starmer posebnu je zahvalnost uputio Trumpu zbog posredničke uloge u dogovoru o prekidu vatre.
Takvo samohvaljenje, tvrde aktivisti, briše odgovornost zapadnih vlada koje su i oružjem i političkom potporom pridonijele razaranju. Bez jasnog procesa utvrđivanja krivnje – pa i pred međunarodnim sudovima – prijeti scenarij „zločina bez zločinaca”, u kojemu će se humanitarna kriza ublažavati, ali će se temelji za ponavljanje nasilja zadržati.
Ključno pitanje ostaje: može li „trajan mir” nastati bez stvarne političke samoodređenosti Palestinaca? Ako obnova bude vođena isključivo interesima sila koje su poduprle ofenzivu, stanovnici Gaze mogli bi ostati zatočenici istoga statusa quo – samo sada pod šatorima umjesto pod krovovima.
Dok kolone blindiranih limuzina uz obalu Crvenoga mora raspravljaju o planovima rekonstrukcije, u Gazi se ispod ruševina još uvijek izvlače tijela. Za preživjele, prestanak bombi donio je tek prvi dah pred novim izazovom: kako ponovno sagraditi život ondje gdje više nema ni zidova, ni susjeda, ni povjerenja u one koji se danas predstavljaju spasiteljima.
