Poljud je nakon nedavne oluje ostao bez dijelova krovišta, no stručnjaci uvjeravaju da splitska ljepotica ni u najtežim trenucima nije izgubila status – ni kao simbol grada, ni kao nacionalna kulturna baština.
Arhitekt Jerko Rošin, jedan od autora prvotnog projekta, podsjeća da je stadion uvršten među 100 najvažnijih građevina 20. stoljeća: „Poljudska ljepotica je nacionalna vrijednost, građevina koja definira jedan narod.” Zbog toga, ističe, ideja rušenja „nije ni u primisli”.
Rošin navodi da će u rujnu biti predstavljena detaljna studija isplativosti sanacije, ali preliminarne procjene eksperta prof. Vjekoslava Peroša govore da je obnova isplativija od gradnje novog stadiona. Zadržavanje atletske staze također drži važnim, jer Poljud nije samo nogometno nego i atletsko središte.
Sigurnost prije svega
Unatoč oštećenjima, sigurnost navijača – osobito pred uzvratnu utakmicu Hajduka protiv Zire – ne bi trebala biti dovedena u pitanje. „Ne postoji posebna opasnost”, tvrde statičari Peroš i Ivan Mihanović, uz napomenu da je nužna provedba hitnih zahvata na krovu.
Novinar veterana Zdravko Reić upozorava da je zapušteno održavanje gurnulo Poljud „u ćorsokak”, podsjećajući da je još bivši gradonačelnik Nikola Grabić tražio sustavnu kontrolu konstrukcije. „Ako se nešto ne učini, vječan će biti strah za sigurnost Poljuda”, poručuje Reić.
Država mora uskočiti
Grad Split ni HNK Hajduk, složni su sugovornici, nemaju sredstava za potpunu sanaciju. „Država mora prihvatiti da je splitski stadion nacionalna baština koju treba štititi”, kaže Rošin, slikovito dodajući kako bi gradonačelnik Ivica Puljak (u šali spomenut kao Šuta) mogao „šutirati na gol, a asistirati mu premijer Andrej Plenković”.
Zajednički zaključak struke glasi: Poljud mora ostati gdje jest, moderniziran i siguran. Sve drugo – od privremenog povratka na Stari plac do gradnje novog objekta bez staze – samo bi odgodilo nužnu odluku i ugrozilo 30 000 gledatelja koje samo Poljud može primiti.
Nakon više od četiri desetljeća Poljud i dalje budi emocije, a huk s tribina, kako kaže akustičar prof. Maraš, „ponese svakoga kad se zapjeva”. Da taj huk ne bi utihnuo, potrebno je – i hitno – uložiti u zaštitu stadionske legende.
