Poliester je postao okosnica moderne modne industrije zahvaljujući niskoj cijeni, izdržljivosti i otpornosti na gužvanje. No, istraživanja sve glasnije upozoravaju da taj plastični materijal – kemijski polietilen tereftalat, isti koji se koristi za boce vode – može biti nositelj opasnih spojeva s ozbiljnim posljedicama za reproduktivno zdravlje.
Prema procjenama, više od polovice odjevnih predmeta diljem svijeta sadrži barem dio poliestera, zbog čega je gotovo nemoguće potpuno izbjeći svakodnevnu izloženost. Znanstvenici danas fokus stavljaju na kemikalije koje se vežu uz ta vlakna:
- PFAS („vječne kemikalije”) – osiguravaju vodootpornost tkanina, ali studije ih povezuju s do 40 % manjim izgledima za začeće, povećanim rizikom od pobačaja te poremećajima poput endometrioze i PCOS-a.
- Bisfenol A (BPA) – čest u mješavinama poliestera i spandeksa kojima se postiže rastezljivost sportske odjeće.
- Ftalati – dodaju se radi fleksibilnosti, a njihova prisutnost statistički je povezana s nižim stopama trudnoće i slabijim uspjehom IVF postupaka.
Veza između sintetičkih vlakana i smanjenog broja spermija prvi put je zapažena 1993., u pokusu na psima kojima su odjevene poliesterske gaćice uzrokovale znatan pad kvalitete sjemena. Iako je riječ o starom istraživanju i na životinjama, noviji radovi – poput pregleda objavljenog 2021. u časopisu Best Practice & Research Clinical Endocrinology & Metabolism – potvrđuju sumnju da visoke koncentracije ovih kemikalija u krvi koreliraju s manjom stopom trudnoće i češćim komplikacijama u gestaciji.
„Umjesto da optužujemo samo jednu tkaninu, treba pratiti konkretne spojeve koji iz nje mogu migrirati u tijelo”, poručuje prof. dr. Audrey Gaskins sa Sveučilišta Emory, dodajući da se toksini apsorbiraju kroz kožu, najveći ljudski organ, a potom ulaze u krvotok.
Gaskins savjetuje da se, gdje god je moguće, biraju prirodni materijali poput organskog pamuka, vune ili svile. Premda se svi izvori izloženosti ne mogu eliminirati, kaže, zamjena sintetičke odjeće prirodnom predstavlja najjednostavniji i najučinkovitiji korak u smanjenju rizika za plodnost.