Vojni udari i atentati rijetko uspijevaju zaustaviti razvoj nuklearnog oružja, a nerijetko proizvedu upravo suprotan učinak – dodatno jačaju volju zemlje da dovrši projekt.
Iran bi, prema najnovijim analizama, mogao slijediti isti obrazac u slučaju da vođa Islamske Republike Ajatolah Ali Hamneij bude ubijen. U članku se naglašava kako bi takav scenarij potaknuo tvrdolinijaški odgovor Teherana i ubrzao ionako napredan nuklearni program.
Autor podsjeća da današnji svijet više nije bipolaran. Uz Sjedinjene Države i Rusiju, na globalnoj pozornici sve važniju ulogu preuzimaju nove nuklearne sile, što staru hladnoratovsku raspravu o prijetnji atomskog naoružanja ponovno stavlja u središte međunarodne politike.
U takvom okruženju svaki pokušaj prisilnog „gašenja” tuđega nuklearnog programa nosi rizik destabilizacije i stvaranja dodatnih poticaja za ubrzanu militarizaciju. Primjeri iz prošlosti pokazuju da nasilne intervencije rijetko dovode do trajnog napuštanja nuklearnih ambicija države koja se već nalazi blizu cilja.
Zaključak teksta glasi da bi eventualni atentat na Hamneija, umjesto da Iranu „slomi kičmu”, mogao stvoriti još odlučniji režim sklon nuklearnom odvraćanju, čime bi se ionako složena sigurnosna slika Bliskog istoka dodatno zakomplicirala.